HDZ proteklih tjedana prolazi jednu od najvećih kriza posljednjih godina. Vlada koju su formirali na klimavim je nogama, nesuglasja u koaliciji i afera s kojom se suočava predsjednik stranke izazovi su s kojima se valja suočiti. I upravo su to trenuci u kojima članove treba motivirati, potaknuti, ohrabriti. A tko drugi bi to mogao i trebao negoli sam Tomislav Karamarko.
Pročitajte i ovo
No, može li on, ima li snage i retoričkog potencijala da svojim govorom inspirira, da pokrene i probudi, odnosno da bude vođa u pravom smislu te riječi?
Malo je reći da je Tomislav Karamarko retorički nevješt. Zapravo, neobično je da tako loš govornik uopće postane političar, još je neobičnije da postane vođa najbrojnije stranke pa onda i ključna figura u državnoj politici.
Loša govorna izvedba, potpuni nedostatak ekspresivnosti, stav i pojava koja ne odiše ni samopouzdanjem ni odlučnošću ni sigurnošću. I pitanje je kako je uopće uspio toliko postići u političkoj karijeri.
Netko će možda reći da je razlog u sadržaju njegovih govora, a ne u izvedbi, da je važnije što govori, a ne kako govori. No, čini se da ni to nije recept njegova političkog uzleta. Naime, koje su karakteristike njegove retorike?
'U čemu je problem?'
Slušajući nevješto retoričko manevriranje po pitanju posljednje afere u koju je uključena i njegova supruga, sve što možemo čuti jest relativiziranje problema - uporno novinare pita 'U čemu je problem?'
Ističe kako su sve neistine, kako ništa od toga nije točno i kako je sve plod nekih podmetanja jer se zamjerio interesnim skupinama. A kako bi to još malo pojačao koristi epitete o bestijalnim, brutalnim i infantilnim pokušajima da se on, stranka i Vlada destabiliziraju. Demonstriranje „bogatstva vokabulara“ kojim barata u funkciji je tzv. cirkularne argumentacije kojom se jedna tvrdnja argumentira drugom. Pa sažeto, argumentacija Tomislava Karamarka izgleda ovako: afera je izmišljotina i neistina jer je rezultat bestijalnih pokušaja da ga se oslabi.
Ono što je također osobina retorike Tomislava Karamarka jest taktika zanemarivanja alternativa – bez HDZ-a nema Hrvatske. Ta bi parola možda čak i funkcionirala na stranačkom skupu, ali kao izjava za medije u kontekstu njegova eventualnog opoziva, ne samo da je neuvjerljiva već i smiješna.
Afera je pokušaj da se HDZ demoralizira, da se unese nesloga, a mi to nećemo dopustiti jer o našoj stranci ovisi budućnost Hrvatske. Takve rečenice teško da bi mogle završiti na stranačkim letcima za lokalne izbore, a kamoli da bi uvjerile građane Hrvatske u dobar rad Vlade, HDZ-a i na kraju krajeva, u svijetlu budućnost zemlje.
Međutim, jedna je retorička taktika specifična baš za Tomislava Karamarka, a to je argument (implicitnom ili eksplicitnom) prijetnjom, tzv. argumentum ad baculum. Božo Petrov hoda po tankom ledu ili Zasad ću imati još malo razumijevanja ili članovi SDP-a će, kako bi rekli vjernici, završiti u paklu. Mogli bismo se upitati: pa tko tako govori?!
Što će biti kada Tomislavu Karamarku ponestane razumijevanja? Što će biti kada pukne led po kojem Božo Petrov hoda? Takva retorika neće uvjeriti građane da mu treba vjerovati, neće uvjeriti partnere da nastave raditi zajedno, neće stvoriti dobru atmosferu u javnosti niti će time ojačati vlastitu vjerodostojnost ili izgraditi dobar imidž.
Tomislav Karamarko od samih početaka političke karijere prema istraživanjima javnog mišljenja često je na samom dnu popularnosti, najčešće proglašavan najnegativnijim političarem. I velikim dijelom razlog tomu jest njegova retorika. Rješavanje kriznih situacija govorničkim sredstvima, motiviranje suradnika i partnera, argumentiranje ideja i prijedloga, sučeljavanje s političkim protivnicima – u svemu tome Tomislav Karamarko se loše snalazi.
I kad bismo pomislili da čovjek ne može napredovati u politici bez retoričkog umijeća, Tomislav Karamarko je dokaz da se može. Kako mu je to uspjelo, s retoričkog gledišta, pravi je misterij. Međutim, pitanje je koliko dugo i do koje mjere.
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.
