Liječnik tako više nije sumnjiv, jer više ne prima kuvertu na ruke, a uplaćeni novac pravda se kao ispunjenje tog fiktivnog ugovora. Liječnik i odvjetnik vjerojatno dijele novac i eventualne troškove te nelegalne transakcije, piše Jutarnji list.
Pročitajte i ovo
Na taj je novi oblik primanja mita ovih dana upozorio predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora dr. Hrvoje Šobat. Prema njegovim riječima, neke odvjetničke kancelarije upletene su u taj protuzakoniti posao upravo kako bi se prikrio trag novca, odnosno izbjeglo povezivanje liječnika s pacijentom.
"Premda nemam konkretnih dokaza da pojedini odvjetnici uzimaju mito za neke viđenije liječnike, informacije iz visokih stručnih krugova govori da postoji novi način organizacije korupcije u zdravstvu", tvrdi dr. Hrvoje Šobat.
Dodaje, međutim, da liječničke udruge nisu te koje trebaju raditi istrage vezane uz mito jer riječ je o kaznenom djelu kojim se bave druge institucije u državi.
Novi oblik korupcije pojavio se nakon što su nedavno zbog primanja mita pritvoreni liječnici u Rijeci i Osijeku, pa su tako čak i kava ili bombonijera postali rijetkost u bolnicama i ambulantama.
Liječnici se boje primiti i bocu pića nakon što je ministar zdravstva dr. Neven Ljubičić ustvrdio da je i to mito, a pacijentima je neugodno donositi dar jer se boje liječnikove reakcije.
Započela je i istraga USKOK-a vezana uz anketu o kvaliteti zdravstvenih usluga u kojoj je za uzimanje mita imenom i prezimenom optuženo 12 liječnika, a još tridesetak anonimno u čak 24 hrvatske bolnice. Neki od liječnika višekratno su spomenuti u anketama, a uglavnom je riječ o kirurzima i ginekolozima.
No, ako je suditi prema najnovijoj izjavi predsjednika HLZ-a, oni najkorumpiraniji pronašli su put do novca, i to preko odvjetnika, a da oni istodobno nigdje nisu involvirani.
Navodno, korumpirani liječnici više ne traže novac, nego pacijentima daju posjetnicu odvjetnika “kod kojeg će sve obaviti”. Odvjetnik potom objašnjava pacijentu koliko treba platiti, čime se zaključuje “posao”.
Označavanje novčanica u ovom slučaju nije uspješan način hvatanja prijestupnika. Moguće je, naime, da se s pacijentom zaključi fiktivni ugovor o pozajmici ili neki sličan posao, pa kad pacijent donese novac, onda je to zapravo ispunjenje ugovornih obveza. Tek kad bi se kod istog odvjetnika nakupio veći broj takvih “sumnjivih” ugovora, moglo bi se zaključiti da je riječ o prljavoj raboti.
