Galerija
"Prvo važemo lanolin. Nakon lanolina dodajemo – bademovo ulje ili to može biti bilo koje drugo biljno ulje. Na kraju dodajemo cvjetnu vodicu ili hidrolat i eterično ulje", demonstrira Saša Radulović, aromaterapeut.
Nakon samo nekoliko minuta dobivena je iznimno hranjiva prirodna krema koja kožu štiti od isušivanja te je istovremeno hidratizira. Njezina je baza lanolin.
"Lanolin je jedan od najstarijih i najčešćih emulgatora u formulacijama. Najčešće se koristi prilikom izrade dječjih krema", pojašnjava Radulović.
Kreme koje su kupovale naše bake i mame i koje dan danas postoje, posebno jedna koja je vezana uz naše područje, a koja se nekad izrađivala u ljekarni kao tradicionalni pripravak u svom sastavak ima lanolin. A lanolin se dobiva iz ovčje vune i to relativno jednostavnim procesom – kuhanjem u kipućoj vodi. No, od ove vrlo vrijedne sirovine hrvatski ovčari, točnije 19500 uzgajivača, nemaju nikakve koristi.
Među njima je i stočar Dalibor Jozić koji na imanju u Veljunskoj Glini nedaleko od Slunja uzgaja čak 300 ovaca. Da se u krznu njegovih ovaca nalazi vrijedna sirovina, kao i većina ovčara, Jozić - ne zna.
"Strižemo jednom prosjek je 2,5 do tri kilograma po ovci, pola kile više-manje. Godišnje se i do tone skupi. Što radite onda s tom vunom? – a ništa, nešto probamo uskladištiti, nešto čuvamo", kaže Dalibor Jozić.
Računica je jasna - ovčari bi mogli pošteno zaraditi
I dok jedni skladište i gomilaju, drugi bacaju. A mogli bi pošteno zaraditi. Ako računamo da od jedne ovce dobijemo dva kilograma vune, a da je za kilogram lanolina, koji se na tržištu prodaje po 250 kuna, potrebno 20 kilograma iste, od oko 630 tisuća ovaca, koliko ih je trenutačno u zemlji, ovčari bi mogli zaraditi nešto više 15 milijuna kuna. U računicu nismo uračunali troškove proizvodnje, a da su oni i pola od zarade, i dalje se radi o lijepom iznosu, osobito kad znamo da on sad završava u otpadu. A u otpadu završava jer u Hrvatskoj gotovo nema organiziranoga otkupa, kao ni prerade vune.
"Ovca je prepoznatljiva i drugačija od drugih životinja primarno po vuni i nekad je prvi razlog uzgoja ovaca bila vuna. Mi imamo ogroman potencijal za proizvodnju vune", ističe Boro Mioč s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
No da taj potencijal ne koristimo pokazuju i rezultati projekta Mogućnosti gospodarskog vrednovanja vune u Hrvatskoj.
"Samo 25 uzgajivača ili 25 posto vune završi negdje u preradi. 75 posto vune završi negdje u okolišu. To je strašna brojka", tvrdi Mioč.
Istovremeno lanolin uvozimo, a samo u 2016. uvezli smo 52 tone u vrijednosti od 472.302 eura, pokazuju podaci HGK-a. A proizvodnja ovčje masti, unosne sirovine u kozmetičkoj industriji, samo je jedan od načina korištenja njenog potencijala.
Široke mogućnosti i u proizvodnji izolacijskih materijala
"I za potrebe tekstilne i poljoprivredne i građevinske industrije široka je njena uloga. Imamo i nova rješenja, a ona su u poljodjelstvu što je jako široko. U zaštiti presadnica umjesto najlona koji je neraspadljiv nego da imamo foliju od vune", tumači Mioč.
Široke su mogućnosti vune i u proizvodnji izolacijskih materijala. No vrijedna sirovina godinama propada i završava na otpadu. Pokušaji otkupa kratkotrajni su i sporadični. Mnogi bi željeli da je situacija obrnuta.
"Riješili bi jedan problem, ne bi morali zbrinjavati, a drugo što dobijemo je plus", kaže ovčar Jozić.
"Kao da ne postoji svijest i volja", ističe aromaterapeut Saša Radulović.
"I u Bosni i u Sloveniji u posljednje vrijeme imamo pozitivne primjere i velike iskorake u otkupu i preradu vune. Rade se izolacijski materijali i filcevi od vune, dakle od vune se nastoje dobiti proizvodi koje tržište u ovom trenutku traži", kaže Mioč.
Hrvatsko tržište, po tom pitanju, tek treba probuditi. A možda to mogu procjene da će potražnja za lanolinom, sirovine čije je tržište u 2015. vrijedilo 135 milijuna dolara, kontinuirano rasti.
