Lideri najmalobrojnijeg naroda u BiH nepravomoćno su u svibnju 2013. osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog ubojstva, silovanja, deportacije, zatvaranja, uništavanja imovine širokih razmjera i drugih zločina.
Pročitajte i ovo
Bivši predsjednik vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
U nastavku donosimo kratke biografije šestorke:
JADRANKO PRLIĆ - predsjednik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i predsjednik Vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne; osuđen na 25 godina zatvora
„Vrsni student, mladi doktor, perspektivni komunist, intelektualac, zagovornik višestranačja, HDZ-ovac, premijer Herceg-Bosne, mirotovorac, ministar vanjskih poslova, ugledni univerzitetski profesor, haški optuženik“, tako je prvog čovjeka Herceg-Bosne opisao novinar N1 televizije.
Prlić je rođen u Zagrebu, diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Mostaru, a magistrirao i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Bio je redovni profesor na Pravnom i Ekonomskom fakultetu u Mostaru.
Uoči rata u BiH Prlić je imao ponude da ostane raditi u SAD-u, ali ju je odbio ustvrdivši kako mu je kvaliteta života u Mostaru bolja nego bilo gdje u Americi.
Političku karijeru počeo je u Savezu komunista Jugoslavije kao najmlađi doktor znanosti u bivšoj Jugoslaviji, a partiju je napustio početkom 90-ih.
U HDZ ulazi 1994. godine. Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma, kojim je okončan hrvatsko-bošnjački sukob u BiH, Prlić obnaša poziciju ministra obrane FBiH. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma dobiva i novu funkciju, ministra vanjskih poslova BiH.
SLOBODAN PRALJAK - prvo predstavnik MORH-a u Herceg-Bosni, a kasnije načelnik Glavnog stožera HVO-a; osuđen na 20 godina zatvora
Slobodan Praljak prije rata je završio tri fakulteta. Godine 1970. diplomirao je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, a potom 1971. na Filozofskom fakultetu (filozofiju i sociologiju) te na Akademiji za kazalište, film i televiziju 1972.
Bio je kazališni redatelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru. Režirao je televizijsku seriju Blesan i tulipan, televizijske drame Novela od Stanca i Sargaško more, dokumentarni film Smrt psa (1980.), film Povratak Katarine Kožul (1989.) te dokumentarne videoradove Sandžak i Duhan (oba 1990.).
U devedesetima postaje glavni načelnik stožera HVO-a te hrvatski vojni predstavnik u Herceg-Bosni, optužen za zločine nad muslimanskim stanovništvom i rušenje Starog mosta u Mostaru.
Zločine niječe, tvrdeći kako nije odgovoran za ono što mu se stavlja na teret.
Praljak je i poznati poduzetnik pa se tako u vlasništvu njegove tvrtke Oktavijan nalazi poslovni kompleks „Centar 2000“ u zagrebačkoj Radničkoj ulici.
Praljak je bio direktor spomenute tvrtke do 2005., kada je svu imovinu, pa tako i udjele u kompaniji, prepisao na posinka Nikolu koji otada vodi društvo. U medijima se svojeveremeno pričalo kako se Haški sud neće imati odakle naplatiti.
Njegov privatni život podjednako je zanimljiv. Praljak je u braku s Kaćušom Babić, bivšom ženom njegova prijatelja pjesnika Gorana Babića. Babić iz braka s Kaćušom ima dvoje djece koja su poočima toliko zavoljela da je sin nakon razvoda roditelja uz očevo dodao i Praljkovo prezime.
MILIVOJ PETKOVIĆ - prvo načelnik Glavnog stožera HVO-a, kasnije, od Praljkova imenovanja, zamjenik zapovjednika HVO-a; osuđen na 20 godina zatvora
Milivoj Petković rođen je 1949. u Šibeniku. Diplomirao je na Vojnoj akademiji JNA te stekao čin potpukovnika. U ljeto 1991. napušta JNA kako bi se pridružio Hrvatskoj vojsci.
U proljeće 1992. Janko Bobetko rasporedio ga je u zapovjedništvo Izmještenog zapovjednog mjesta Hrvatske vojske u Grude, u Bosni i Hercegovini, koja je postala glavni glavni stožer oružanih snaga Herceg-Bosne. Do ljeta 1993. Petković je bio na položaju vojnog zapovjednika oružanih snaga Herceg-Bosne/HVO-a kao načelnik Glavnog stožera HVO-a. Od srpnja 1993. bio je Praljkov zamjenik.
Ponovno je postavljen za vrhovnog zapovjednika HVO-a 1994.. U završnom obraćanju pred Haškim sudom kazao je da je mogao, kao Hrvat iz Hrvatske, napustiti BiH, no da bi to bilo kukavički ostaviti vojsku i svoj narod u drugoj zemlji.
BRUNO STOJIĆ - ministar obrane Herceg-Bosnu, zadužen za većinu sastavnica oružanih snaga Herceg-Bosne/HVO-a; osuđen na 20 godina zatvora
Stojić je rođen u Hamzićima u BiH. 1992. imenovan je za zapovjednika stožera obrane HVO-a. 1993. premješten je u Ured za proizvodnju oružja i vojne opreme. Stojić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 20 godina zatvora.
Kao i ostali, dobrovoljno se predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice.
VALENTIN ĆORIĆ - Načelnik Uprave vojne policije HVO-a; u studenom 1993. imenovan za ministra unutarnjih poslova HRHB; osuđen na 16 godina zatvora
Ćorić je rođen 1956. u Paoči kraj Čitluka.
Radio je kao inženjer na preradi boksita, a nakon karijere u rudarstvu započeo je i vojnu karijeru, postavši zapovjednik vojarne u Krvavicama u Hrvatskoj. 1992. imenovan je za zamjenika za sigurnost i zapovjednika Vojne policije HVO-a. Krajem 1993. postao je ministar unutarnjih poslova Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
BERISLAV PUŠIĆ - zadužen za kontrolu u kriminalističko-istražnom odjeljenju Uprave vojne policije; osuđen na 10 godina zatvora
Pušić je rođen u Krivodolu kraj Mostara 1952. godine. Bio je predsjednik Službe za razmjenu zarobljenika i drugih osoba, na čelu povjerenstva kojoj je povjerena uprava nad svim zatvorima i zatočeničkim centrima HVO-a, predstavnik HVO-a u odnosima s međunarodnom zajednicom i visokim dužnosnicima Hrvatske i BiH. (D.I./Hina)
-
Gužva na plažiPogledajte prizore na egipatskim plažama: "Ovako nešto nikada nisam vidio"
-
NevjerojatnoImotski kao Azurna obala: Zašto su cijene smještaja dosegnule 500 eura za noć?
-
HDZ NIJE ODUŠEVLJENDomovinski pokret pun je ideja! Tražili su veće plaće, sad žele prestanak subvencioniranja struje i plina za građane
