Žena oboljela od multiple skleroze ustala iz kolica!

Nakon misnog slavlja u bjelovarskoj Župi sv. Antuna Padovanskog koje je predvodio pater Zvjezdan Linić brojni su vjernici ostali zaprepašteni nakon što je jedna žena, inače oboljela od multiple skleroze, nakon tri godine ustala iz kolica, prohodala, zaplesala pa čak i počela razgovjetno govoriti i svjedočiti okupljenima što joj se upravo dogodilo, piše grad-bjelovar.com.

Pročitajte i ovo Teška krađa Mladić opelješio vulkanizersku radnju: Krao automobilske gume i opremu u vrijednosti 40 tisuća eura Poginuo vozač traktora Policija objavila detalje teške nesreće na bjelovarskoj obilaznici

Gospođa Elizabeta je sama opisala svoje iskustvo ozdravljenja. 'Od prvog mjeseca ove godine moje se stanje definitivno pogoršalo. Bila sam u fazama kada nisam mogla napraviti pet koraka bez držanja, nisam iz kuće mogla izaći bez kolica.

>> Fra Zvjezdan Linić otkrio detalje svoje bolesti i liječenja

Išla sam kod fra Zvjezdana Linića s velikom vjerom, išla sam sa žarom, uistinu željom. Dio njegove propovijedi kao da se ticao mene, baš kao da se oslovljava na moj život. U biti, ja sam ušla u crkvu sa svojim grubim kretnjama tijela koje ne mogu kontrolirati, niti folirati, niti ne imati. Osim mog žara molitve, gledajući u raspelo, kad je fra Zvjezdan stao na podij i počeo držati misu, događala se u meni ta vjera i nekako nemogućnost da razdvojim ruke.

Ruke sam sklopila i nisu se dale razdvojiti. Dok je fra Zvjezdan nabrajao bolesti prilikom molitve za ozdravljenje, događalo mi se kao da netko s mojom glavom ide lijevo desno ili gore dolje. Kada je spomenuo multiplu sklerozu, kao da mi je neka nježna sila pomaknula lijevu nogu i spustila je dolje. Moja mama, onako uplakana, pitala me je hoću li da mi podigne nogu, a ja nisam mogla ni progovoriti, bila sam s Isusom i paterovim riječima.

Ja sada hodam normalno kao svaka druga žena. Normalno pričam bez tremora glave, nema mucanja. Ja sada normalno govorim. Prije sam Boga molila da mi pomogne, tražila sam odgovore. Ja sada hodam fenomenalno, ne mogu biti nenasmijana. Toliko je emocija u meni, do sada nedoživljenog. Moja mama je plakala, suprug,sinovi... Želim ponovno svom mužu biti žena, svojoj djeci majka, unuku baka... želim voziti bicikl.

Znala su mi djeca reći: Mama tebe kao da nema. To je bilo strašno. Uvijek sam govorila da ću pobijediti tu svoju bolest, moja vjera se proslavila kroz tu bolest. Zvala sam bolničku ljekarnu i rekla da ne želim injekcije! Ja sam sada uistinu druga osoba! Želim sve pretrage dokumentirati, a tada ću otići u Tabor i pjevati! Vjera čini čuda. Želim biti Isusova i ići za njim, da pratim njegove putove i pratim njegov karakter. Uistinu sam sretna i bit će mi zadovoljstvo ako moje svjedočanstvo u drugima probudi vjeru', posvjedočila je gospođa Elizabeta.