Gospodine ministre, koliko je ova dobra suradnja zapravo jedan dobar znak za sve one obitelji, a Hrvatska traži 1.703 još uvijek nestale osobe, za sve obitelji koje traže svoje nestale?
Pročitajte i ovo
Mogao bih reći - konačno. Pitanje nestalih i zatočenih osoba je najteže i najveće pitanje koje nam je ostalo po svršetku Domovinskog rata ovdje u Hrvatskoj. Pitanje nestalih, sudbine 1.703 osobe, konačno se počinje rješavati, izmiče se iz ralja politike i postaje prvorazredno humanitarno pitanje i problem koji treba riješiti.
>> Sotin: U masovnoj grobnici dosad otkriveni ostaci desetak žrtava
Zato je ovo otkriće masovne grobnice u Sotinu toliko važno nakon 22 godine na ovom području. Rezultat je to, naravno, prethodnih razgovora kojima sam i osobno svjedočio, predsjednika Josipovića i tadašnjeg predsjednika Srbije Tadića, zatim nedavnog sastanka našeg premijera Milanovića s premijerom Dačićem, zatim sastanka naše ministrice vanjskih poslova i ministra vanjskih poslova Republike Srbije da bi u konačnici Ministarstvo branitelja, naša Uprava za zatočene i nestale, u suradnji s nadležnim tijelima, u prvom redu Komisijom Vlade Republike Srbije, konačno krenula u rješavanje ovog gorućeg i teškog pitanja koje progoni i muči naše obitelji već 22 godine.
Zbog toga je otkriče ove masovne grobnice u Sotinu posebno važno i siguran sam da sada otvaramo jednu novu stranicu. Netko bi rekao nažalost, ali ja mogu reći nasreću, nakon toliko vremena otvaramo novu stranicu i želimo tu brojku, tu nevjerojatno veliku brojku od 1.703 osobe, što prije smanjiti i privoditi je nuli.
Mnogi svjedoci još uvijek se boje govoriti. Kako ih potaknuti na suradnju?
Evo i tu je, naravno, politika odigrala tu svoju negativnu ulogu, a mi u Ministarstvu branitelja, u našoj Upravi za zatočene i nestale imamo sijaset prilika koje pružamo potencijalnim svjedocima koji nam mogu dati korisne informacije. Dakle, od pisanog puta, poštom, mailom, telefonom, anonimnim telefonom, izravnim javljanjem. Dakle, ja sam s ovog područja, poznajem mnoge ljude i mogu mi se slobodno s punim povjerenjem javiti.
Zatim, potpora koju su nam dali prošle godine sam vrh Katoličke i Pravoslavne crkve, zatim tribine koje provodimo u mjestima gdje ima puno nestalih osoba - proveli smo to u Negoslavcima, u Borovu Selu, u Obrovcu, Gračacu i ne mislimo tu stati. Pružamo mogućnost ljudima da nam pomognu. Nakon 22 godine, to je stvarno jedno humanitarno pitanje. Svaka osoba, svaka obitelj zaslužuje saznati za sudbinu svojih najmilijih. Zaslužuju mjesto gdje mogu zapaliti svijeću i položiti cvijeće.
Bosna i Hercegovina uspjela je većinu svojih nestalih pronaći uz pomoć NATO-ovih satelitskih snimki. Bi li takve snimke pomogle i Hrvatskoj? Može li Hrvatska doći do njih?
Ma naravno. Mi pozdravljamo sva raspoloživa sredstva kojima se može doći do istine, do podatka gdje su naši najmiliji. Naravno. Međutim, treba voditi računa da su prošle 22 godine, da su tehničkim sredstvima sve teže pronaći posmrtne ostatke nestalih osoba jer jednostavno vrijeme čini svoje. Naravno da podržavamo korištenje sve moguće tehnologije u pronalaženju naših najmilijih, međutim ja osobno mislim da podacima osoba s terena, sa svjedocima koji nam mogu dati podatke, da tu leži ustvari najbolji rezultat i da ćemo s tim postići najbolje rezultate.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
