Kako su Kerum i Bandić ugodno iznenadili svojim govorima

Pročitajte i ovo Kolumna "Retorika i politika" Da nismo čuli, ne bismo vjerovali: Milanović je postao nešto što je prije bilo teško zamislivo – simpatičan čovjek Stručnjakinja za komunikaciju O Todoriću: "Čovjek s tjeralice, bjegunac, osumnjičenik kojeg očekuju ispitivanja, rijetko će se ponašati ovako"

tri vijesti o kojima se priča policija sve istražuje Snimljen zastrašujući trenutak prije tragedije: Djevojka (19) sama se odvezala s padobrana TRAGEDIJA U SPLITU Tko je muškarac koji je Teslom usmrtio pješakinju u Splitu? MOTOAVANTURA Srbin u Hrvatskoj doživio susret kakvom se nije nadao: "Ako ovo pročita, neka se javi"

Milan Bandić ugodno je iznenadio svojim gotovo suvislim obraćanjem javnosti. Očito je da njegovom izričaju dobro dođe priprema i savjeti PR stručnjaka. Šteta što ih češće ne uzima u obzir. Staloženo i mirno, Milan Bandić čestitao je i svojim protukandidatima, posebno se osvrnuvši na Anku Mrak Taritaš s kojom odlazi u drugi krug.

Pohvala konkurenata retorička je odlika sigurnih govornika, a toliko rijetka na hrvatskoj političkoj sceni na kojoj smo navikli na vrijeđanje, omalovažavanje i ruganje. Milan Bandić iznenadio je i optimizmom i vjerom u veliku koaliciju, iznenadio je i manjom dozom samohvale (što je veliki napredak u njegovom slučaju), a opet je ostao dosljedan sebi i svom, rekli bismo već svojevrsnom retoričkom potpisu: radimo 365 dana, 16 sati na dan. Još kad bi se riješio govorenja o sebi u 3. licu, kad bi se klonio stilski neprimjerenih rečenica poput „htjeli su Bandića odvesti na klanje“, mogli bismo reći da još uvijek aktualni gradonačelnik, uz malu pomoć svojih suradnika, može održati govor kojim se neće osramotiti.

Sličnu taktiku i odmak od uobičajenog niskog stila komunikacije odabrao je i Željko Kerum. Čini se kao da su se i Kerum i Bandić svojim izjavama željeli prikazati i pokazati kao staloženi, smireni i racionalni govornici, a sve kako bi pridobili širi opseg glasača u drugome krugu. Zapravo su se obraćali onima koji ne podržavaju „narodsko“ (da ne kažemo seljačko) komuniciranje u javnosti.

Pa je tako Kerum istaknuo da ne želi govoriti protiv HDZ-a niti protiv SDP-a. Retorički mudro, a opet iznenađujuće, o sebi govori skromno. Ne misli da je najpametniji, svjestan je da ima mnogo pametnijih od njega (doduše, ne među protukandidatima) i obećava da će skupiti sve pametne ljude, okupiti tim čije će savjete slušati i koji će mu pomoći da Split učini boljim gradom.

Iznenađujuće je to što u prošlosti ni Bandić ni Kerum nisu pokazivali umijeće javnog komuniciranja (ili su barem birali pogrešne taktike koje nisu bile primjerene većem broju ljudi). Obojica su pokazali umjerenost, smirenost i staloženost. No, ni Kerum baš poput Bandića, nije mogao, a da ne ostavi pečat, kako oni kažu, onog narodskog stila pa je tako svog protukandidata nazvao čudakom (što je opet „lajt verzija“ Kerumovih obračuna s protivnicima).

Oni koji su razočarali su, zapravo, svi ostali. Andro Krstulović Opara ponavlja naučene fraze o promjenama, a čak i kad je mogao zgodno, britko i humoristično reagirati na to da je „čudak“, on spominje odlazak ženi i djeci te činjenicu da mu je uskoro rođendan (potpuno bez poante). Nema tu brzine i oštroumnosti toliko važne u improvizacijama, nema tu ni humora ni ironiziranja, nema tu ničega po čemu bi se Kerumov protukandidat istaknuo i pokazao svoj retorički „stil“.

A kao što su ostali protukandidati u Zagrebu bili razočarani izbornim rezultatima, tako je i publika mogla biti, u najmanju ruku, razočarana njihovim izjavama. Sandra Švaljek bez stava, bez duha, energije i života tako izjavljuje da njezini birači u drugom krugu glasuju po svojoj savjesti jer ona „ne zna tko su njezini birači niti na koji način razmišljaju“. Čovjek bi se mogao zapitati, pa je li to moguće? Nije Sandra Švaljek nikada niti privlačila pozornost svojim govorničkim umijećem, ali sada je pokazala kako je nevjerojatno da je uopće toliko daleko dogurala. Čini se da se ipak bolje snalazi negdje „u sjeni“ nego u prvom planu. Retoričkog potencijala za prvi plan, zaista nema.

Neki političari nezadovoljni su svojim plasmanom, neki glasači nezadovoljni rezultatima izbora u svojim mjestima, ali svi bismo mogli i trebali biti nezadovoljni silinom „utakmica koje su se odigravale“, „promjenama koje su potrebne“ i „postignutim ciljevima“. Bilo bi dobro da si jednom, konačno za cilj postave umijeće javnoga komuniciranja pa da građani Hrvatske jednom budu zadovoljni promjenama koje čuju.

Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.