Zoran Milanović (Foto: Petar Glebov/PIXSELL)
Zoran Milanović (Foto: Petar Glebov/PIXSELL)

Retorički zaokreti u politici, jasan su znak da je u tijeku predizborna kampanja.


OVDJE ISPROBAJTE APLIKACIJU GDJE SAM 2016.

Da ne postoje video (i audio) zapisi, građani Hrvatske ne bi sa sigurnošću mogli utvrditi tko što izjavljuje proteklih dana. Josip Klemm, jedan od organizatora braniteljskog prosvjeda, govori kako ne želi da se političari služe huškačkim jezikom pa govori: pozivamo javnost da se smire tenzije, da uspostavi odnose s Republikom Srbijom, a Zoran Milanović vladajuću srbijansku garnituru naziva „šakom jada“ i „ratnim huškačima“.

Tako si je predsjednik SDP-a zbog svojih izjava još jednom priskrbio središte medijske pozornosti. I to ne samo tajnim snimkama već i izjavama koje su uslijedile nakon toga. Izabrao je biti dosljedan, ponavljati ono što je rekao i ustrajati na tome. Retorički i politički mudro (jer loše bi bilo odstupati, ublažavati ili nijekati ono što je izrekao). Međutim, kao i uvijek, ono što se Milanoviću najviše zamjera jest retorički stil – izbor riječi i figura kojima izražava svoje stavove. Već dobro poznata sintagma „šaka jada“ jedna je od njih. Ipak, valja imati na umu (ono što Milanović često zaboravlja) jest da je izbor stila promjenjiv. I da političar/govornik bira svoj stil ovisno o temi, o publici, o situaciji (političkoj, prije svega), i na kraju, taj stil prilagođava svojoj osobnosti. A Zoranu Milanoviću se vrlo često prigovara upravo to – njeguje sebi svojstven stil ne vodeći računa o tome gdje i kome govori.

Ključno pitanje u ovome trenutku jest, je li i ovaj put pogriješio izborom stila? Uzimajući u obzir cjelokupnu političku situaciju, već zategnute odnose Hrvatske i Srbije (tjeralice, zakon o jurisdikciji, agresivne poruke srbijanskih političara), može se zaključiti da je sada Zoran Milanović stavio pravu stvar na pravo mjesto.

Gabrijela Kišiček, kolumnistica portala Dnevnik.hr (Foto: Dnevnik.hr)
Govoreći o vodećim srbijanskim političarima, ističe kako su to ministri u vladi Slobodana Miloševića, naziva ih ratnim huškačima iz 90-ih godina, govori da to nisu partneri niti dobri ljudi i da koriste svaku priliku da dođu u Republiku Srpsku koja rastura BiH te kako mu ne treba njihovo poštovanje. Rečenice su to koje ne zvuče nimalo diplomatski, nema uobičajenog političkog okolišanja i „govorenja u rukavicama“, a popraćeni su i takozvanim argumentom prijetnje (argumentum ad baculum) o blokiranju pregovora Srbije s EU, ako ne ukinu zakon o univerzalnoj jurisdikciji.

I u političkoj komunikaciji katkada vrijedi zakon akcije i reakcije, odnosno primjeren odgovor na određene provokacije. I vrijedi (još od Aristotelove retorike) pravilo da postoji vrijeme kada je poželjno pokazati strast (i izvedbeno i stilski), kada je opravdano pokazati ljutnju ili prijezir jer će time govornik pokazati koliko mu je stalo. Zoran Milanović procijenio je da je ovo trenutak u kojem će to pokazati. Naravno, u Srbiji je, već tradicionalno proglašen „ustašom“ čije riječi podsjećaju na stavove Ante Pavelića (što je još jedan tradicionalni argument u srbijanskoj retorici – bilo kakva kritika njihovoj politici, bilo kakvo neslaganje s njima automatski postaje znak ustaštva). U Hrvatskoj se, pak, javlja sumnja u vjerodostojnost Milanovićevih stavova (Miro Kovač optužuje ga da glumi lažnog heroja) i optužuje ga se da pridonosi povećanju tenzija sa susjednom zemljom.

Ipak, koliko god ne odobravali retorički stil Zorana Milanovića, ovaj put je odabrao prave riječi i prave figure da bi prenio svoje stavove. Jesu li te riječi zaista odraz njegove politike, pitanje je političke analize, međutim, retorički su vrlo uspješno ispunjavaju svoj cilj – birače uvjeriti da je zaista autentičan u onome što govori. Jer na kraju krajeva, u ovome je trenutku to ipak najvažnije.

Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.