Dok jedni kažu da Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uopće nije trebala zvati Vučića u ovom trenutku jer se s njim nema o čemu razgovarati, drugi bi voljeli da se na Pantovčaku predsjednika Srbije "izrešeta" pitanjima koja trebaju dokazati da se s Aleksandrom Vučićem nema o čemu razgovarati.
Razumljivo, mnogima "razum grmi u svom gnjevu", kako kaže strofa iz čuvene Internacionale. Ipak, Predsjedničin je poziv svojevremen potez koji može biti koristan iz više razloga.
Kritičare ne treba zabrinjavati ličnost Vučića, kao ni sadržaj nadolazećeg razgovora, to je za širu sliku gotovo nebitno. Jer, najzanimljiviji je učinak koji za Hrvatsku može imati poziv i nadolazeći susret. Kvalitetna vanjska politika mora umjeti prepoznati trendove i tendencije. Osnovni regionalni trend među svim državama zapadnog Balkana, uključujući i Sloveniju, jest multilateralnost i diversifikacija partnerstva. Osnovna je tendencija pak pragmatizam na granici s oportunizmom. Na primjer, sve zemlje povezane su s Kinom u platformi „16+1“. Većina nastoji revitalizirati ili očuvati gospodarski i energetski dijalog sa Rusijom. Istovremeno, dobro se prihvaća i jačanje turske infrastrukturne uloge, a opća dinamika ide u smjeru EU integracija.
Ozbiljan igrač
Pročitajte i ovo
Predsjedničin poziv Vučiću stoga može biti pokušaj okretanja tih trendova i tendencija u našu korist te pozicioniranja Hrvatske u regionalnoj igri. Naime, bitno je uočiti da politika velikih zemalja EU-a prema našoj regiji teži ka stvaranju ekonomske i političke stabilnosti kroz regionalno grupiranje. Takvu politiku podupiru i drugi igrači poput Kine, Turske, pa i SAD-a. Nije teško uočiti da su gotovo svi infrastrukturni projekti i investicije povezujuće naravi. Tržišta zemalja regije premalena su za zasebna ulaganja, pa ih se nastoji umrežiti. No koridor od Juga do Centralne Europe dovoljno je širok da se Hrvatska zaobiđe. Možemo se uprti rogom i tražiti fantome Jugoslavije, no opasnost da se unutar EU-a nađemo u izolaciji je realna.
Razgovor s Vučićem ima snagu pokazati svim stranama da je Hrvatska konstruktivan EU igrač koji je, unatoč problemima sa susjedima, sposoban na dijalog i suradnju. To može doprinijeti infrastrukturnoj i investicijskoj privlačnosti Hrvatske unutar Unije i izvan nje.
Regionalni lider
Moralna prednost također je bitan faktor. Dugo smo pričali da smo "lider u regiji", a da nismo učinili ništa lidersko. Lider predlaže, zadaje ton i dinamiku i traži rješenja. Osim toga, ako smo u EU-u, logično je da se od nas očekuje više. Sada je ton zadala Hrvatska i Srbija to ne može ignorirati. Pogotovo ako kani u nekoj doglednoj budućnosti pristupiti Europskoj uniji. Također, sada je srbijanskom vrhu jasno da naša politika nije – barem ne u cijelosti – onakva kakvom ju prezentiraju u Beogradu. To će otežati stvari i paraslužbenoj propagandi, ali i svima onima koji prozivaju Hrvatsku u različitim sporovima.
EU 2020.
Poziv Vučiću najvažniji je u kontekstu nadolazećeg predsjedavanje Hrvatske u Vijeću Europske unije 2020. godine. To je velika odgovornost i ogroman izazov u smislu pripreme terena. Zbog kompliciranog teritorijalnog spora sa Slovenijom i drugim susjednim zemljama te problema sa Mađarskom, Hrvatska u EU-u ne uživa povjerenje i kredibilitet kakav treba imati. Sjetimo se kako je komentirajući hrvatsko-slovenski spor predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker izjavio da nikad više ne bi dopustio takvu grešku – da EU primi zemlje sa nesređenim teritorijalnim pitanjima. A ne smijemo zaboraviti ni kako je predsjednik Europskog Vijeća Donald Tusk na ceremoniji predaje predsjedništva u Vijeću EU-a Bugarskoj nonšalantno usporedio Balkansko područje s Igrom prijestolja.
Početkom 2020. Hrvatska će biti ta koja će utvrđivati dnevni red i određivati teme za raspravu u EU-u. Proširenje Unije na jugoistok – BiH, Srbiju, Crnu Goru, Kosovo – za nas je strahovito važno zbog sigurnosti, gospodarstva i zaštite naše manjine. Hoće li nas velike zemlje doživjeti ozbiljno ili kao tehničku proceduru rotacijskog predsjedništva? Nemojmo zaboraviti da će nakon Hrvatske u fotelju zasjesti politički gorostas – Njemačka, koja će o nama suditi po našim integrativnim kapacitetima i liderskim sposobnostima.
EU je ovih dana objavio „Balkansku strategiju“ odnosno set dokumenata koji definiraju probleme i stavove EU-a prema Zapadnom Balkanu. Strategija naglašava važnosti primirenja i premošćivanja nesuglasica s ciljem svekolike EU integracije i proširenja. Dakle, fokusiranjem na uske probleme prošlosti bez volje za napretkom samo ćemo udaljiti europsku budućnost susjednih zemalja, a time naštetiti našoj sigurnosti i poziciji u EU-u. Zato je Kolindin potez u ovom kontekstu vrlo svojevremen.
Novi problemi – novi modus
Naš je politički vrh "pekao zanat" u monokromatskom razdoblju jasnih ciljeva i prioriteta (samostalnost – rat – NATO – EU, itd.), pa su mu novi izazovi nepoznati i predstavljaju velik problem. Elite se teško snalaze u vanjskopolitičkom "multitaskingu" i žestokoj konkurenciji bez jasnih "vodilja" i bez one predbračne EU romantike. "Ranije je sve bilo jednostavnije, znalo se tko je prijatelj, a tko neprijatelj", kažu stari vojnici u holivudskim filmovima. Bez vizije i s mlakom ekonomijom Hrvatsku je sustigao postintegracijski mamurluk i egzistencijalna depresija. U takvom su stanju, jasno, svi drugi krivi.
Ali izazovi s kojima se danas suočavamo svjedoče o pozitivnom smjeru hrvatskog razvoja. Naši novi problemi – teritorijalni i gospodarski sporovi, potraga za afirmacijom i samorealizacijom, briga za sigurnost i inkluzivnost najbližeg okruženja spadaju u probleme razvijenijih zemalja.
Evolucija Kolinde Grabar-Kitarović
Odgovori na ove izazove iziskuju kreativnost, fleksibilnost i političko-ekonomski pragmatizam sa svim sudionicima regionalne i globalne igre. Zato Hrvatskoj treba svestrana vanjska politika. Koliko god kaotično i nestistematizirano, Predsjednica se tu doista trudi. Kritika otkriva da je njezinim fanovima forma bila važnija od sadržaja. U nesvjesnoj kolektivnoj objektivizaciji žene i njezine socijalno definirane uloge, konzervativni birači nisu povjerili Kolindi mandat da razmišlja, već da u svemu bude preslik njihovih uvjerenja i vrijednosti. Zato taj dio birača objašnjenje postupka vidi u mračnim igrama crnih vragova.
Nakon nezgrapnih koraka, njezina ambicioznost i zanesenost sada su se počeli kanalizirati u nešto jezgrovito. Na primjer, njezin govor na Konferenciji za veleposlanike prošle godine zasad je najbolji pokušaj definiranja strategije vanjske politike. U konceptualnom smislu, njezini posjeti istočnim moćnicima posloženi su zbrda-zdola i orijentirani na rješavanje nenadano iskrsnulih pitanja, ali se iza svega vidi kontinuitet, marljivost i namjera da se Hrvatska izdigne u međunarodnim odnosima.
Dr.sc. Branimir Vidmarović, stručnjak iz područja međunarodnih odnosa i kineske vanjske politike. Rođen je 1983. godine u Zagrebu; diplomu i doktorat stekao je na Moskovskom državnom fakultetu za međunarodno odnose.Član je ekspertne skupine Instituta za europske i globalizacijske studije a u slobodno vrijeme besplatno predaje kolegij o povijesti Kineske vanjske politike.''
-
Piše nutricionisticaHrana koja smanjuje CRP: Što jesti da upala prođe prirodnim putem?
-
NEMA MU RAVNOGVIDEO Martinjak u minuti riješio bivšeg UFC borca i zadržao pojas prvaka
-
masovna mobilizacija?Stižu im hitni pozivi usred noći, šalju ih na granicu: "Odbijanje ne prihvaćaju, svi se stavljaju pod oružje"
