DUBOKO RAZOČARANA Predjednica Grabar Kitarović uputila pismo glavnom tajniku UN-a

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović uputila je u ponedjeljak, 18. travnja 2016. godine pisma glavnom tajniku Organizacije ujedinjenih naroda Ban Ki-moonu, predsjedniku Opće skupštine UN-a Mogensu Lykketoftu i predsjedniku Vijeća sigurnosti UN-a Liuu Jieyiu, povodom prvostupanjske presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u slučaju Šešelj.

Pročitajte i ovo Stanje na Bliskom istoku Upozorenje iranskog predsjednika: "Izrael želi uvući Bliski istok u sveopći rat" novi sukob? Tko će održati govor pred Općom skupštinom UN-a? Predsjednica najavila odlazak, a iz Vlade poručuju da će još razgovarati

Pisma su dostavljena u New Yorku i bit će cirkulirana svim državama članicama Organizacije ujedinjenih naroda kao dokument Opće skupštine i Vijeća sigurnosti te su o tome danas popodne u Uredu predsjednice obaviješteni i veleposlanici zemalja članica EU-a i NATO-a u Republici Hrvatskoj.

Pismo glavnom tajniku Organizacije ujedinjenih naroda prenosimo u cijelosti:

"Poštovani gospodine glavni tajniče,

Kao predsjednica Republike Hrvatske duboko sam razočarana i zabrinuta prvostupanjskom presudom Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u slučaju Šešelj. Potpuno sam pri tom svjesna da je nadležno sudsko vijeće MKSJ neovisno u svom postupanju i odlučivanju te da je riječ o prvostupanjskoj presudi donesenoj većinom glasova tročlanog vijeća podložnoj konačnoj ocjeni žalbenog vijeća.

Ipak, gospodine glavni tajniče, sasvim je jasno kako je ova presuda, ne samo protivna temeljima i svrsi MKSJ, osnovanog 1993. Rezolucijom vijeća sigurnosti UN-a 827, već je i duboko štetna za proces uspostave trajne pomirbe i nacionalne i vjerske snošljivosti na prostoru Jugoistoka Europe.

Istodobno, valja tome i dodati činjenicu kako je 13. listopada 2015. tadašnji predsjednik MKSJ, Theodor Meron Vijeću sigurnosti uputio pismo u kojem izvješćuje o ozbiljnom propustu Republike Srbije da poštuje svoje međunarodne obveze, a slijedom činjenice kako Srbija nije sudu izručila troje svojih državljana optuženih pred MKSJ zbog zastrašivanja i potkupljivanja svjedoka u slučaju Šešelj. U kojoj je mjeri takvo postupanje narušilo vjerodostojnost i kvalitetu svjedočenja, možemo samo nagađati, no neosporna je činjenica kako su važni svjedoci u slučaju Šešelj bili zastrašivani, potkupljivani i ometani u svjedočenju. U tom kontekstu prvostupanjska presuda dodatno je pravno upitna i s motrišta njezine vjerodostojnosti sasvim kompromitirana.

Očekujemo ne samo da Srbija u potpunosti surađuje s MKSJ, nego i da se prestane ignorirati činjenica da se spram svjedoka u slučaju Šešelj postupalo na nedopušten način i u mjeri da je MKSJ našao potrebnim podići optužnicu protiv za to odgovornih.

Istodobno, ova je presuda vrlo opasan presedan za sve druge oružane sukobe u kojima se vojni ciljevi nastoje ostvariti provođenjem genocida i etničkog čišćenja temeljem nacionalističke ili rasističke ideologije i zločinačko-huškačke propagande.

Oslobađanje Vojislava Šešelja - utjelovitelja nacionalne i vjerske nesnošljivosti, simbola progona i etničkog čišćenja u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Vojvodini (Republici Srbiji) te podstrekača stvaranja „velike Srbije“ silom i zločinima, potpuno je protivno ranijim činjenično-pravnim utvrđenjima mjerodavnih vijeća MKSJ s obzirom na oružani sukob na području Republike Hrvatske te predstavlja apsolutno nepoštivanje žrtava i njihovih patnji koje još uvijek intenzivno traju.

Ova je presuda u hrvatskoj javnosti izazvala konsternaciju, ali, posljedično, i duboko razočaranje u sam MKSJ koji se u ovom slučaju pokazao očito neotporan na zloporabu međunarodnog javnog i kaznenog prava. Ono će, isto tako, negativno djelovati na mir, pomirenje i dobrosusjedske odnose u širem području Jugoistočne Europe i svim kriznim žarištima svijeta. Ovom prvostupanjskom presudom jednog sudskog vijeća duboko je poljuljano povjerenje u MKSJ i razloge zašto ga je Vijeće sigurnosti UN-a osnovalo.

Moja zemlja Hrvatska još je za vrijeme rata i otvorene agresije na Hrvatsku 1991., snažno podržala i pozdravila osnivanje MKSJ i od samog početka naglašavala njegovu osobitu važnost, te iskreno i aktivno surađivala s njime.

Dodatno, MKSJ i njegov rad od velikog je značaja za ukupni razvoj međunarodnog kaznenog pravosuđa. Ovakva presuda stvara negativni presedan čije posljedice mogu izaći izvan okvira samog MKSJ i kontaminirati ukupnu percepciju svjetske javnosti o značenju, dosezima i smislu međunarodnog kaznenog prava.

U kontekstu svega napisanog molim, gospodine glavni tajniče, da posebnu pozornost posvetite uspješnom završetku rada MKSJ, istodobno vodeći računa o temeljnim razlozima njegova osnivanja te posebice poštivanju prava žrtava. U tim ćete nastojanjima svakako imati moju punu potporu i potporu Republike Hrvatske.

Izvolite primiti, gospodine glavni tajniče, izraze mojeg osobitog poštovanja."