'Hrvatski vojnici ubijali su i palili'

Ognjenović je iskaz davao video vezom iz Zagreba jer je sudsko vijeće zaključilo da bi zbog njegove poodmakle dobi (rođen 1921. godine) put u Den Haag bio preopasan za njegovo zdravlje. U vrijeme Oluje živo je u selu Kaknju u općini Kistanje, odakle je izbjegao u rujnu 1995., a vratio se 1997. godine. 

Pročitajte i ovo Svjedokinja na suđenju generalima kaže da policija nije sprječavala zločine Kanađanin na suđenju hrvatskim generalima ne zna strukturu hrvatskih snaga

>> Na suđenju hrvatskim generalima svjedočio producent UN televizije

Svjedočio je kako je 5. kolovoza 1995. u njegovo selo ušla Hrvatska vojska, koja je odmah po dolasku zapalila nekoliko stogova sijena i najmanje jednu kuću. Iz Kaknja su u međuvremenu pobjegli gotovo svi stanovnici, a ostalo je tek devet starijih osoba, tri žene i šest muškaraca.

U njegovu su kuću 8. kolovoza, kako je rekao, došle dvije osobe u vojnim odorama, od kojih je jedna držala pušku uperenu u njega, a druga mu je spalila najprije sijeno, a potom i garažu. Rekli su mu da mu oni neće ništa, ali su ga pitali zašto je ostao i preporučili mu da ode, jer "će doći drugi koji neće biti tako ljubazni", rekao je Ognjenović.

Poslije su zapalili još neke kuće, ukupno desetak, rekao je.

Deset dana poslije, kazao je Ognjenović, dok je večerao s jednim suseljanom, u njegovo su dvorište ušla dvojica naoružanih vojnika u odorama, glasno tražeći "onih devetero koji su ostali". On je izašao iz kuće, vidio dvojicu vojnika, a potom ga je jedan udario po glavi, iako ne zna čime.

Od udarca se onesvijestio, a kad se nakon nekoliko sati probudio i otišao suseljanu da mu pomogne, zajedno su primijetili tijela dvojice ubijenih suseljana, od kojih je jedan imao 75, a drugi 67 godina.

Danima nakon toga u selu je bio praktično sam i svjedočio pljački kuća koje vojnici nisu činili u većim skupinama nego po jedan ili dvojica, da bi 28. kolovoza napustio Kakanj, a 15. rujna i područje Krajine. U selo se vratio 1997. godine.

Na pitanje tužitelja je li mu itko od predstavnika hrvatskih vlasti, vojske ili policije ikad pristupio da se raspita o ubojstvu dvojice suseljana, Ognjenović je rekao da do danas to nitko nije učinio.

Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić protuispitivanje je počeo pitanjem Ognjenoviću je li se sjeća kako je istražiteljima ICTY-a rekao kako su stanovnici iz Kaknja otišli ne samo zbog granatiranja, već zato što im je netko to preporučio.

'Nekakav odbor iz mojeg sela rekao je da treba otići u brda, u šumu, a ne znam zašto. Rekli su ljudima da će im dati gorivo da mogu otići, ali ga nikad nisu dali', rekao je Ognjenović, uspjevši se sjetiti imena samo jedne osobe iz tog odbora.

On nije htio ići, a na pitanje zašto, odgovorio je kako je 'svaki dan slušao radio i čuo Tuđmanovu izjavu da oni koji nisu ništa krivi ne trebaju nikamo ići'.

Odvjetnik Mišetić potom je pročitao izvatke iz izvješća promatrača UN-a koji su 27. kolovoza došli u Kakanj i zabilježili kako je većina kuća netaknuta, kako im je Mirko Ognjenović pokazao mrtva tijela dvojice muškaraca u dvorištu kućnog broja 45 i kako im je rekao da su njegovu kuću 16. kolovoza u 15.30 zapalila dva Srbina, pitavši svjedoka da li se sjeća tog razgovora s promatračima UN-a.

Ognjenović je ustvrdio kako to nikad nije rekao, kako su u danima nakon Oluje hrvatski vojnici zapalili desetak kuća, "a nakon njegovog odlaska iz sela gotovo polovicu svih kuća", i kako su njegovu kuću 8. ili 9. kolovoza zapalili također hrvatski vojnici.

'Sigurno nisam rekao da su je zapalili Srbi', kazao je Ognjenović.

Odvjetnik Mišetić potom je pokazao i izjavu Rajka Gajice, jednog od šestorice muškaraca koji su ostali u Kaknju i osobe koja je Ognjenoviću pomogla nakon što su ga onesvijestili vojnici, koji je haškim istražiteljima rekao kako je Hrvatska vojska, nakon ulaska u selo 5. kolovoza, zapalila samo jedan stog sijena 'možda kako bi signalizirala do kamo je stigla', da nisu pretraživali kuće i nikome nisu prijetili, no Ognjenović je ponovio kako je osim sijena zapaljena barem jedna kuća na kraju sela.

Mišetić ga je također pitao o Danici Šarić, čije je tijelo 10. kolovoza 1995. zajedno s preostalim suseljanima izvukao iz bunara, a Ognjenović je rekao kako se ona vjerojatno bacila sama, jer 'je bila stara cura i jako bojažljiva'.

Prema njegovim riječima, ona je rekla da će se radije ubiti nego da joj vojska nešto napravi, a nije bila sasvim psihički stabilna.

Suđenje trojici hrvatskih generala nastavlja se u srijedu, 29. listopada.