U časopisu Journal of Food Composition and Analysis skupina hrvatskih autora analizirala je dvanaest različitih kemijskih elemenata u pedeset i devet uzoraka meda u Hrvatskoj, te je zamijetila značajne razlike razina bakra, željeza, kalija, magnezija, cinka, arsena i žive.
Pročitajte i ovo
Izniman okus medu daje velika količina fruktoze i glukoze, zbog kojih je u povijesti bio poznat kao jelo bogova, a mješavina najmanje 180 različitih tvari – među kojima su brojne organske kiseline, različiti vitamini, minerali, enzimi, polenova zrnca i eterična ulja – medu daje ljekovita svojstava zbog kojih se govorilo da „diže iz mrtvih“.
Mineralni sastav je odraz okoliša
U medu sjeverne Hrvatske najveću je prosječnu koncentraciju dosegao kalij, 1147.4 miligrama po jednom kilogramu meda (mg/kg), koji je ondje vrlo prisutan u tlu, zatim kalcij, natrij, magnezij i bakar.
Također, studija je pokazala međusobne značajne razlike toga meda s medom južne Hrvatske, gdje ima dosta kadulje, što pokazuje da bi sadržaj minerala u uzorcima meda mogao dati naznaku zemljopisnog podrijetla meda, kaže se u studiji.
Kestenov med pokazao je najviše koncentracije kalija, bakra, magnezija i žive, a najniže razine arsena i kadmija. U lipovu medu nađene su najviše razine sadržaja bakra, cinka, kadmija i olova. Bagremov med imao je najniže razine željeza, kalija, magnezija i žive, a kaduljin med najniži sadržaj kalcija i natrija.
Prosječne razine bakra, kalcija i olova pronađene u višecvjetnim medovima bile su mnogo više od onih u drugim europskim zemljama. Također, razina kalcija nađena u lipovom, kestenovom i bagremovom medu bila je viša nego u istom medu iz drugih zemalja.
Teški metali u medu
Med nastaje od nektara koji pčele sakupljaju u prirodi, prerađuju u svom mednom mjehuru i odlažu u saće. No, pčele time sakupljaju i teške metale, toksične po ljudsko zdravlje, koji sve više opterećuju okoliš. Jedno ranije istraživanje, objavljeno u hrvatskom stručnom časopisu Veterinarska stanica, pokazalo je da su srednje vrijednosti olova u svim vrstama meda u Hrvatskoj znatno više od vrijednosti utvrđenih u drugim europskim zemljama, dok za kadmij i živu nije utvrđena značajnija izloženost ljubitelja meda.
Sadržaj olova pokazao je veliki raspon vrijednosti od minimalnih 17,9 mikrogama po kilogramu ?g/kg) cvjetnog meda Varaždinske županije, do najviše vrijednosti 2099 ?g/kg u medu lipe Koprivničko-križevačke županije.
Veliki raspon vrijednosti s osobito visokom razinim olova zabilježen je u uzorcima bagremeova meda iz Krapinsko-zagorske županije, u medu od kestena iz Koprivničko-križevačke županije, te u cvjetnom medu Zagrebačke županije.
Znate li zašto ga je dobro jesti?
Najviše koncentracije olova u cvjetnom medu četiri županije Hrvatske 2 do 23 puta su više u odnosu na prijašnja istraživanja u Hrvatskoj, ističe se u istraživanju.
Dražen Lušić s Medicinskog fakulteta u Rijeci smatra da je postupak određivanja supstancija u uzorcima prilikom istraživanja dobro proveden i prilično dobro elaboriran, te da su vrijednosti korektno utvrđene i prikazane, ali smatra da bi trebala puno bolje biti razrađena reprezentativnost uzoraka odnosno određivanje njihove autentičnosti i preciznog mjesta proizvodnje.
'To je potrebno zbog jasnog određenja botaničkog podrijetla uzoraka i preciznog mjesta proizvodnje, ali i zbog kasnijih zaključaka povezanih s geografskom i sortnom distribucijom uzoraka', kazao je Lušić. Dodao je da je potrebno uključiti još veći broj uzoraka kako bi se istraživanja moglo smatrati reprezentativnim pokazateljem stanja na terenu te nekom vrstom monitoringa stanja u okolišu.
Nema razloga za zabrinutost za zdravlje
Također, Lušić je ocijenio da je istraživanje pokazalo da su razine olova i drugih proučavanih supstancija utvrđene u okolišu.
Svjetska zdravstvena organizacija predložila je prihvatljive količine glavnih toksičnih elemenata koji se mogu nakupiti kao privremeni tjedni unos: 25 mikrograma po kilogramu tjelesne težine (?g/kg) za olovo, 15 arsena, sedam kadmija i pet žive.
Ne mislim da se sada treba nešto posebno zabrinjavati za zdravlje hrvatskih građana. To nikako, odlučno dodaje Lušić. Pogotovo ako se uzmu u obzir prehrambene navike, ali i količine meda koje se općenito troše u prehrani, zaključio je.
Ipak, stručnjaci upozoravaju pčelare da košnice postavljaju što dalje od cesta i željeznica, čiji je promet zacijelo izvor olova koji ulazi u okoliš.
Olovo je jedan od najraširenijih toksičnih elemenata koji dospijeva do čovjeka iz vode, tla i hrane. Nema korisnu ulogu u organizmu poput bakra ili selena, pa uzrokuje progresivnu toksičnost te potiče poremećaje kao što su umor, nesanica, gubitak sluha te gubitak na težini, encefalopatija, gastroenteritis, degeneraciju perifernih živaca - u slučajevima izloženosti malim dozama kroz duže vrijeme, ističe se u radu o medu objavljenom u časopisu Veterinarska stanica, čija je prva autorica, kao i rada iz međunarodnog časopisa, Nina Bilandžić s Veterinarskog instituta u Zagrebu.
Potpuno bih se složio sa zaključcima autora o važnosti promišljanja prilikom pozicioniranja pčelinjaka i košnica, a posebice u blizini potencijalnih izvora zagađenja. To se ne odnosi samo na primarnu proizvodnju nego prilikom čuvanja i pakiranja meda, kada također može doći do 'ulaza' nekih od tvari koje su bile predmetom istraživanja. No to nešto govori i o značaju primjene tzv. dobre pčelarske prakse na terenu, zaključio je Lušić.
U Hrvatskom pčelarskom savezu, u koji je učlanjeno 145 pčelarskih udruga, odnosno velika većina hrvatskih pčelara, nisu bili upućeni u rezultate navedenih istraživanja. U Hrvatskoj ima više od 12 tisuća pčelara s oko 650 tisuća pčelinjih zajednica. Oni proizvedu godišnje između šest i osam tisuća tona meda koji spada u 14 različitih sorti: pitomi kesten, uljana repica, facelija, lipa, bagrem, metvica, vrijesak, primorski vrijesak, maslačak, ružmarin, kadulja, planika, agrumi i lavanda. I ta raznolikost sorti meda je odraz hrvatskog prirodnog bogatstva. (Hina)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
