U pismu nadležnim institucijama kažu kako im mnoge stvari nisu jasne. 'Kako je uopće moguće da se jedan bjegunac, to jest silovatelj, slobodno kretao po našim prostorima, a još je žalosnije da je to kod nas normalno radio i prelazio granice? I nakon što se to otkrilo vlada je rekla: 'Nije on jedini, ima ih još.' Zatim šutnja...', stoji u pismu.
Pročitajte i ovo
'Želimo da se mi, mali ljudi i naša djeca, osjećao sigurno i zaštićeno na vlastitom tlu. Antonia je, nažalost, čisti primjer nedostatka toga. I opet postavljamo pitanje: S kojom biste izjavom u Konvenciji o pravima djeteta mogli poistovijetiti Antonijin slučaj? Možda: 'Državne stranke poduzet će sve odgovarajuće, nacionalne, bilateralne i multilateralne mjere kako bi spriječile otmicu, prodaju i trgovinu djecom u bilo koju svrhu i u bilo kojem obliku.'? Zašto se s ovim susrećemo samo na papiru? Gdje je ta zaštita? Zašto se naša draga Ana Bilić mora boriti sama protiv svih?'
'Ona je nečije dijete, sestra, prijateljica, učenica, državljanka Republike Hrvatske'
U pismu poručuju kako ne traže ništa posebno osim da svatko od nadležnih radi posao za koji je plaćen. 'Sigurno su teške suze Antonijine majke ne znajući gdje joj je kći dugih gotovo 60 dana. Tek manipulacije pa zatim šutnja dotičnog Paravinje dotukla je i nas kao grupu, a kamoli neće njezinu obitelj. Učinit ćemo sve da Antonia ne padne u zaborav, da saznamo istinu. Učinite to i vi. Bilo tko od nas ili od vas sutra također može biti Antonia.'
'Mi smo mala, ali ponosna zemlja čiji su građani položili živote da bi naša djeca živjela u miru i slobodi... Nažalost, nekad mirna država gdje se moglo živjeti s otključanim vratima svoga doma dozvolila je da silovatelji i ljudi poremećenih ličnosti hodaju nesmetano njome otimajući nam djecu usred bijela dana', nastavlja se u pismu.
'Antonia Bilić simbol je naše težnje i želje da svako dijete ima pravo na siguran život. Ona je nečije dijete, sestra, prijateljica, učenica, državljanka Republike Hrvatske. Antonia Bilić predstavlja sve nas koji želimo istinu, pravdu i sigurnost za svoju djecu i sebe.'
'Svima nam je jasno da je u ovom slučaju pokrenuta neviđena potraga i još jednom šaljemo svoje poštovanje i divljenje svim ljudima koji su bili, jesu i bit će na terenu. Ali činjenica je da, i pored toliko potrošenih novaca za potragu, djevojke nema niti je poznata njezina sudbina. Svaki zakon ima iznimku, svaka presuda može biti presedan. Zar za ponovno ispitivanje osumnjičenog ovdje presedan nije moguć?', pitaju se zabrinuti roditelji.
'Svi nestali sutra mogu biti Vaši nestali!'
'Ovo pismo nije samo želja, već i vapaj i nijemi krik maloga čovjeka, male, ali ponosne države, koji želi pravo na siguran život, pravo da rađamo i odgajamo djecu u državi mira i slobode, u državi gdje će nadležni učiniti sve da pravda i pravo na život budu primarni cilj i slogan svakog političara i osobe koja nas predstavlja u institucijama, a koje mi kao građani demokracije biramo. Sloboda, sigurnost i život ono je što tražimo i na što svi imamo pravo.'
'Svi nestali sutra mogu biti Vaši nestali! Da li biste čovjeka koji priznaje ubojstvo pa zatim manipulira i zakonima i osjećajima pustili da šeta uz Vašu kuću? Vi možete reagirati, odmah, danas. Sutra je kasno!', poručuju zabrinuti roditelji nadležnim institucijama.
