Globalno znanje u medicini udvostručava se tijekom kratkog vremenskog perioda. Sistemski teoretičar Buckminster Fuller u analizi je procijenio da se globalno znanje do početka 20. stoljeća udvostručavao svakih stotinu godina.
Pročitajte i ovo
Otkako su se ''razmahale'' inovacije, za udvostručavanje znanja bili su potrebni sve kraći periodi. Primjerice, do kraja Drugog svjetskog rata opće znanje se udvostručavalo svakih 25 godina. Fuller je preminuo 1983., ali time nisu stale analize prema kojima se danas procjenjuje da se znanje u medicini udvostručuje svakih godinu dana, a primjerice znanja o nanotehnologiji svake dvije godine.
Ugledni izraelski povjesničar Yuval Noah Harari koji pomoću povijesnih podataka radi predikcije mogućih zbivanja u budućnosti, također je na tragu stajališta da će se u određenom periodu znanja u medicini i tehnologiji toliko nagomilati da je samo pitanje vremena kada ćemo život moći produživati u nedogled. ''Za suvremene je ljude smrt tehnički problem koji možemo i koji bismo trebali riješiti'', napisao je u knjizi ''Kratka povijest sutrašnjice''.
Da će ljudi u dogledno vrijeme, vrlo izgledno, umirati isključivo u slučajevima koji nemaju veze s bolesti i starosti upućuje i Eurostatov podatak o ''smrtima koje su se mogle izbjeći'' i težnji da se on smanji na najmanju moguću mjeru.
Prema članku kojeg su objavili krajem lipnja, stoji da se 2015. godine na području Europske unije mogla vrlo lako, s obzirom na znanja u medicini i tehnologiji, izbjeći smrt više od pola milijuna ljudi. Pa da vidimo od čega to Europljani mlađi od 75 godina umiru, a imaju znanja da tu smrt izbjegnu:
Srčane bolesti, moždani udar…
Više od 180.000 osoba u navedenoj kategoriji umrlo je od infarkta koji je mogao biti spriječen ili liječen. Smrt koja se mogla izbjeći, a koju je uzrokovao infarkt čini 32 posto preminule populacije Europske unije koja je i danas mogla biti s nama.
Potom slijedi moždani udar (više od 89.600 ili 16 posto smrti koje su se mogle izbjeći), rak debelog crijeva (više od 66.800 ili 12 posto), rak dojke (oko 49.900 ili devet posto), bolesti povezane s krvnim tlakom (3.400 ili pet posto) i upala pluća (gotovo 26.000 ili pet posto).
Najveći udio smrti koje su se mogle izbjeći dogodio se u Rumunjskoj (48,6 posto), a najmanji u Francuskoj (oko 24 posto).
Hrvatska stoji lošije od prosjeka Europske unije s više od 40 posto ljudi koji su umrli, a nisu trebali s obzirom na napredak u medicini, tehnologiji i medicinsku skrb koja im je mogla biti dostupna.
Eurostat objašnjava da termin ''smrti koja se mogla izbjeći'' označava uzrok smrti koji se mogao izbjeći u određenoj fazi života u slučaju da je otkriven na vrijeme i efektivno liječen.
Da smo koristili znanja i alate koji su nam na raspolaganju, samo 2015. Europska unija ne bi ostala bez grada veličine Stuttgarta.
S obzirom na lošu demografsku sliku, Hrvatska, a naročito hrvatski zdravstveni sustav bi na ovakve podatke itekako trebao obratiti pozornost.
