Djeca su oduvijek znala biti okrutna jedna prema drugima, to nije novost, svatko se sjeća barem jednog maltretiranog učenika iz svog razreda. Ono što se u današnje vrijeme promijenilo je da je to nasilje dobilo svoju strategiju. Društvene mreže postale su mjesto na kojem se okupljaju maloljetni zlostavljači kako bi smišljali, planirali i organizirali svoj idući napad.
Pročitajte i ovo
Nizu nikad kraja, jer u svakom gradu u svakoj školi postoji neko zlostavljano dijete. Zlostavljači su nitko drugi nego vršnjaci i prijatelji iz razreda, naši mali anđeli, generacije koje odrastaju na Internetu i anđeli s Facebooka. Ivan iz Bjelovara je prije 2 godine imao prometnu nesreću i slomio je kuk. Milo dijete, koje šepa, i potječe iz siromašne obitelji, koja se doselila iz drugog grada, dovoljni su razlozi za razredne frajere. Godinu dana, Ivana su tukli, gurali, boli šestarom i bacali mu stvari. 'Ivane, je li to stvarno tebi rade ti dečki? Kaže, da mama. I onda jedan period non stop govorio mama ja ću ovo uradit sebi, ja ću ono uradit sebi, ja ću se ubit, ja ću... neću ić u tu školu', priča za Provjereno njegova majka.
Snimke sa Facebooka
'U noći je on ustajao u strahu i tražio me, tata, i zvao me kad ustane, i rukama prema meni, tata brani me, tata ne daj me. Onda sam ja sa suprugom razgovarao da to nije nešto što je vezano za saobraćajku, da je to nešto... I još sam par puta od njega čuo u razgovoru, kad bi ja ušao u kuću, on bi se mami žalio da on neće u tu školu više', priča dječakov otac. Majka 13-godišnjeg Ivana mjesecima je tražila pomoć u školi, a sve je prošlo uz tek nekoliko roditeljskih sastanka. Roditelji zlostavljača tvrdili su da njihova djeca to ne rade, dok jednog dana na Facebooku, nisu osvanule snimke na kojima djeca u razredu okrutno zlostavljaju Ivana. Do tog trenutka zlostavljanje je trajalo godinu dana.
'Drago mi je iz razloga zato što da to se nije objavilo na internetu, te curice i ta snimka, njegov taj užas, na njegovom su se užasu oni ismijavali, a to je s druge strane nama kao roditeljima srušilo jedan veliki zid, jednu veliku barijeru i jednu veliku patnju među četiri zida, što se događa tom našem djetetu', objasnio je Ivanov otac. 'Što je sa stručnim osobljem, jer ne mogu shvatiti, ne mogu prihvatiti činjenicu da se neko nasilje nad bilo kojim djetetom, u bilo kojoj školi događa i to duži vremenski period, a da to osoblje škole ne zna ili ne dozna. Ja se pitam, doista, na koji način prate što se među djecom događa i na koji način ukoliko to, ukoliko su izgovori ili izlike da se to događa pod odmorima, ili izvan škole. Pa čekajte malo, da li su djeca pod odmorima, malim, velikim, nebitno bez nadzora, apsolutnog nadzora?', pita se Mila Jelavić pravobraniteljica za djecu.
Novi oblik komunikacije putem interneta
U osnovnoj školi, u kojoj je godinu dana trajalo maltretiranje nesretnog dječaka, u tijeku je inspekcijski nadzor ministarstva. Sadašnja ravnateljica nije htjela izaći pred kamere i ne želi komentirati cijeli slučaj. 'U zadnjih godinu dana, prvenstveno zadnjih godinu dana pojavljuje se problem nasilja putem interneta i djeca sve češće u zadnje vrijeme govore o problemu nasilja putem Facebooka. Znači Facebook je postao jedan novi način komunikacije među mladima, koji predstavlja jedno oruđe, jednu vrstu komunikacije i bitno je kako će se djeca služiti tom komunikacijom i iz toga proizlazi, mogu postojati nekakve negativne posljedice', kaže Vesna Katalinić, iz Hrabrog telefona. Nova riječ za to je cyberbuling, a negativne posljedice nerijetko su krvave. Cjelodnevno zlostavljanje iz razreda nastavlja se na društvenim mrežama. Popularni Facebook javni je prostor i virtualna vjetrometina, na kojoj zlostavljači nastavljaju zlostavljati, uz ruganje, vrijeđanje, prijetnje.
'Slučajeve nasilje preko interneta uglavnom saznajemo od roditelja. Naime, roditelji kad već su pomalo očajni, kad ne znaju kako pomoći svom djetetu, kad ne znaju kako to prekinuti, onda dođu u školu porazgovarati i vidjeti na koji način treba reagirati', pojašnjava pedagoginja Marija Alimanović. 'Pojavio se također problem što ta djeca, kako se međusobno u školi maltretiraju, ako pikiraju određeno dijete, neće samo maltretiranje prestati na toj razini škole, često se to maltretiranje nastavi i na samom Facebooku. Pišu različite neistine o toj djeci, ili vrijeđaju, ili nazivaju pogrdnim imenima, što stvarno možemo svakodnevno danas vidjeti na internetu', kaže defektolog Marko Kirin.
Prijetnje putem Facebooka, cipelarenja...
Mala Iva također nije više u ništa sigurna. U drugom razrednu osnovne škole, pod odmorom su je iscipelarile četiri djevojčice! Pet godina kasnije u razredu opet ju je napala djevojčica iz iste grupe i ozlijedila je. 'To večer opet bile su prijetnje upućene mom djetetu, preko Facebooka, na žalost da! Opet se išlo u školu, opet se dala prijava policiji. Policija je došla pred školu navečer u civilu, jer moje dijete se bojalo ići iz škole doma', priča majka djevojčice. Ivini roditelji, odlaze po nju u školu, voze je na treninge i nigdje ne ide sama. Uplašena je i u šoku, a kada dođe kući, nova prijetnja, ili uvreda dočeka je na Facebook profilu. Njena školska zlostavljačica je djevojčica od 13 godina.
'Ako nema potporu kod kuće, a vjerojatno nema. Nema društvo, svi je odbacuju. Što njoj drugo preostaje, ja sam se probala staviti u poziciju tog djeteta, zašto ono tako reagira, znači to je nekakvo nezadovoljstvo, koje na neki način će ispoljiti', tvrdi zabrinuta majka. Iva je srećom odmah sve rekla roditeljima, no neka djeca šute i ne odaju svoje mračne tajne, ili ih jednostavno nemaju kome reći. 'Koliko sam shvatio, u prvom redu kažu ili roditeljima ili razredniku što je dobro. Znači, moraju shvatiti da mogu imati povjerenja ako ništa drugo u roditelje, da mogu reći razredniku, stručnom suradniku, pedagogu, defektologu i tako dalje. Najgore je prešutjeti jer onda se žrtva sve više zatvara u sebe, a zlostavljač raste, da tako kažem', kaže defektolog Kirin.
Ja se pitam, doista, na koji način prate što se među djecom događa i na koji način ukoliko to, ukoliko su izgovori ili izlike da se to događa pod odmorima, ili izvan škole Prebili je zbog dobrog ukusa u odijevanju?
Mlade nasilnice u Dubrovniku ponižavale su i šamarale još jednu 13-godišnjakinju. Malim nožićem na silu su joj rezale kosu, a razlog je bila ljubomora. naime, djevojčica se lijepo oblačila.
U slučaju 18-godišnjeg Antonija iz Osijeka, druženje s anđeoskim licem s Facebook profila, rezultiralo je razbijenim nosom i šivanim jezikom. Preko Facebooka se dopisivao s djevojkom koja mu se svidjela. No to se nije svidjelo njezinom bivšem dečku, koji je očito pratio takozvane statuse. Na ugovorenom sastanku on se pojavio nepozvan, ali s pojačanjem. 'udario me iz voleja kao u nogometu, nogom u nos. I onda taj treći me udario ovdje', priča 18-godišnji Antonijo.
Krvavog nosa završio je i mladi Karlovčanin, koji se znatiželjno otputio na spoj sa prelijepom Larom, s Facebook profila. Ispostavilo se da Lara ne postoji, a iza virtualnog profila, skrivala se grupa momaka. Nekad, negdje, naivni momak im se zamjerio pa su ga preko Facebooka navukli na krvavi spoj. 'Koliki roditelji možda niti ne znaju da njihova djeca imaju profil na Facebooku. Činjenica da su djeca informiranija o novim društvenim mrežama, novim tehnologijama ne oslobađa roditelja odgovornosti da zna gdje se njegovo dijete, s kim se druži na takav način, što radi. Što radi u trenutku kad se zatvori u sobu i okrene prema ekranu kompjutera, s kim komunicira, na koji način?', ponovno se pita dječja pravobraniteljica.
Zakon ulice i dokaz muškosti
Glazbenik Jerko Marić na svojoj koži osjetio je što znači biti maltretiran. Njemu su školski kolege izbili zub, jer je branio prijatelja, koji čudno hoda. U to vrijeme nije bilo Facebooka, koji je mladenačkom nasilju otvorio jednu sasvim novu dimenziju. 'Onako, u gradu Zagrebu postoji to nekakvo, nekakvo pravilo ulice, da svaki muški mora proći kroz to nekakvo, ono krštenje vatreno, ne u školi. Kad tad neko mora nadrapati zbog nekakve gluposti u školi i dobro bit istučen da ono, da se to onako, da položi taj neki ispit muškosti', kaže Marić iz grupe Adastra.
Potrebu da mlade upozori da nasilje nikada nije i neće biti kul, Jeronim je izrazio glazbom. Nema opravdanja za odrasle, jednako se slaže, jer mi smo ti koji ih odgajamo. 'Zadnji ovi, najgori slučajevi su onako, svi skoče na jednog, njih deset skoči na jednog. To je stvarno, mislim da je to jedna bolest novog vremena. I onako recimo, čuo sam da su se događala nekakva ubojstva, tipa ajmo vidjeti kako, kako je to nekog ubiti, ne među djecom. Mislim, to je strahovito', tvrdi Marić. 'Stvar je u tome što oni očekuju znači podršku još nekakvog društva, okoline. Da on je sad sam u tom sukobu s tim pojedincem i on to stavi na blog da ga neko ne podrži ili neko sad stavi još ja se sa tim slažem, ništa s tim se ne bi dogodilo jer bi on vidio nema podršku od ekipe - doviđenja. Ali stvar je u tome da on znači traži da se još neko tome pridruži, da ima publiku. E, sad ćemo nas pet, deset maltretirati njega, smijati se što smo mi njemu napisali, a ovaj će radi toga ispaštati', objasnio je defektolog Kirin.
Ivanovi roditelji s početka naše priče, nakon objave snimke maltretiranja njihovog sina na Facebooku, postigli su da se stvar pokrene s mrtve točke. Ivan sad ima grupu podrške od preko 40.000 ljudi i to na Facebooku. Ipak, Ivina majka svaku večer strepi hoće li na adresu njezine kćeri stići nova prijetnja, isto tako na Facebooku. Tko zna koliko još djece u tišini svoje sobe strepi što će ih dočekati na Facebooku, virtualnom svijetu koji ne postoji, a upravlja životima stotine tisuća djece.Mi smo odgovorni za njih. Na nama je odgovornost da njih naučimo odgovornosti.
