Rastrgan između građanskih obveza i želje za potpunom slobodom, Dražen Kasalo od sluge je postao vladarom svoga uma. Odlučio je raskinuti ugovor s državom.

Galerija


„Taj prvi korak učinio mi se ključnim jer nije bilo kalkulacija, premišljanja ili puhanja na hladno. Kad te strast pogoni, sve barijere i strahovi miču se s puta", rekao je Kasalo, koji se deklarirao „živim čovjekom“.

Vezani članci Sjednica Vlade (Foto: Patrik Macek/PIXSELL) Zbog eura Vlada hitno prodaje udjele u više od 300 tvrtki Blagajna, ilustracija (Foto: Dubravka Petric/PIXSELL) Od danas više ne radite za državu, nego za sebe. Ali to zapravo i nije tako dobra vijest: Izračunajte koliko ide vama, a koliko radite za državni aparat

Svoje ideje iznosi u knjizi „Kontrola uma“, o kojoj imate priliku slušati na promociji 29. studenog u zagrebačkoj Knjižnici Tina Ujevića. Odnos između triju pojmova – prirode, čovjeka i države – temelj je njegove knjige.

Država

Državu bismo opisali kao kreaciju čovjeka stvorenu kako bi mu olakšala život u zajednici. U prirodi ne postoje takvi sistemi gdje životinje žive u skladu sa svojom prirodom. Čovjek kao cjelovito biće od krvi i mesa, s manama, vrlinama i vlastitom životnom pričom previše je kompleksan pojam za sustav koji je sam stvorio i njegove institucije.

Morali smo naći način da kompleksnost nas kao bića svedemo na nešto što sustav može brzo procesuirati i prepoznavati.

Tako čovjek rođenjem dobije rodni list na kojemu piše njegov osobni broj te ime i prezime. Svakom je čovjeku OIB kao vlastiti kod koji sistem lako prepoznaje. Kao namirnice u dućanu. Primjerice, tjestenina neće biti opisana u svom svojem sastavu, načinu obrade, porijeklu i proizvođaču. Proizvod ima ime i kod koji zaposlenik očita skenerom te ga sustav tako lako prepozna, čime se osigurava brzina izvođenja daljnjeg procesa.

Čovjek ne bi trebao biti kao tjestenina. Kasalo tvrdi da su zakoni, pravila i prava koja su prije služila ljudima kako bi lakše djelovao u zajednici prerasla u nešto više. Država koja je trebala biti tu zbog dobrobiti pojedinca i zajednice prerasla je društvo te postala jedinstven i uzvišen entitet. Entitet kojemu ljudi služe, a ne kojime se ljudi služe. Sluga je, tvrdi Kasalo, postao vladar.

„Vladavina prava u današnjem smislu u potpunosti vlada društvom i apsolutno sve normirano je zakonima i propisima, te taj i takav sistem ne prepoznaje ni život ni žive ljude. U sistemu svatko je brojka, stanovnik, građanin, OIB. Tako se službenici sistema i odnose prema ljudima, nema ljudskosti, čovječnosti, samo slijepo provođenje propisa i zakona“, ističe Kasalo kao prvi dio problema.

Priroda

Kasalo ističe da se knjiga bazira na ideji da je pravni svijet izmišljotina koja u prirodi ne postoji. Budući da pravo kao kategorija u prirodi ne postoji, pravne osobe i njihove pravne osobnosti fiktivni su entiteti. Samo bi u svijetu u kojem bi postojali ljudi i priroda te pojam pravne osobe kao alata u sustavu čovjek mogao postati uistinu „živ“ i ostvariti svoj puni potencijal.

(Živi) Čovjek

Tijekom ljudskog života nije dovedeno u pitanje želi li pojedinac biti dio države. Umjesto toga, svaka osoba rodnim listom ulazi u odnos sa sustavom koji se nakon toga ne propituje jer je normaliziran. Dok sustav zahtijeva poštivanje zakona i propisa, ljudi traže rješenja za različite nepravde.

Međutim, tvrdi Kasalo, traže ih na pogrešnim mjestima jer misle da je država odgovorna za njihovo stanje te pokušavaju promijeniti politiku ili djelovati pravnom procedurom. Takvim se pristupom, ističe Kasalo, neće doći do rješenja jer se zanemaruje korijen problema.

Pokušavajući riješiti taj problem, Kasalo je počeo proučavati pravo. „Učenje i proučavanje koje sam radio bez ikakvih institucija ili sveučilišnih kurikuluma odlično mi je došlo da cijeli sistem sagledam iz potpuno druge pozicije, za razliku od pravnika. To je bila pozicija psihologije i duhovnosti kojom sam se bavio već dugo prije susreta s pravom“, rekao je.

Njegovo istraživanje rezultiralo su dokumentom „Objava o nepostojanju osobe“, kojim se deklarirao kao „živi čovjek“. U njoj, među ostalim, tvrdi da je čovjek svjestan toga da je mnogo više od pravne osobe te da je jednako „jaka“ pravna osoba kao i država. Prema objavi, s državom se stupa u ugovorni odnos kao i s bilo kojom drugom osobom: tako da obje strane sudjeluju u stvaranju uvjeta koji će biti u ugovoru.
Kasalo ističe da je veća sloboda protuteža velikoj odgovornosti koju sa sobom donosi potpisivanje te objave. „Uručivanje objave i njezina univerzalna objava kao da je skinula ogromni teret s mojih leđa. Kao da se određeni teški tmurni oblak nad mojim bićem rasplinuo i otvorilo se nebo novih mogućnosti, novog života. Onog originalnog, praiskonskog“, rekao je Kasalo.

Više ne postoji pravna osoba koju sistem provlači kroz sebe pod svojim uvjetima, nego pojedinac preuzima potpunu odgovornost za sve što radi svjesnim sklapanjem ugovora.

Problem

On tvrdi da sustav u kojem živimo nitko nije nametnuo silom, već vrstom kontrole uma, čime je čovjek dragovoljno pristao biti dio nepostojećeg svijeta i umjesto života izabrao smrt.

„Takvo stanje stvari nevjerojatno otežava izvođenje bilo kojeg rješenja jer većina ljudi nije ni svjesna ograničenja u mentalnom, spiritualnom, pa sada već i u fizičkom smislu, koje su sami pod utjecajem kontrole uma izabrali“, rekao je Kasalo te dodao da je taj izbor rezultat neznanja ili hipnoze, ali i da nitko čovjeku „nije kriv“ što nije znao ili što se dao hipnotizirati.

Prepreke

Prepreke u proceduralnom smislu za Dražena trenutačno ne postoje jer je odlučio za sada zadržati dokumente; njihovo odbacivanje, barem za sada, nije mudra opcija. Najveća mu je prepreka nerazumijevanje ljudi, ne samo službenika, već i „običnih“ ljudi.

Zbog toga se samo formalno razdružio od države, no i dalje plaća poreze, račune i sve ostalo što po zakonu treba plaćati. „Život čovjeka poput mene, koji jasno vidi ono što drugi ne vide, prilično je težak u društvenom smislu jer su takvi ljudi često odbacivani, etiketirani, napadani i povrijeđeni samo zato što ih se ne razumije. Najveća prepreka oduvijek je bilo neznanje, pogotovo ono prikriveno idejom o znanju, u kojoj nam se tepa da smo vrhunac civilizacije i znanja. U stvarnosti smo teško dno po iskorištavanju vlastitih potencijala i mogućnosti koje čovjek zaista posjeduje“, objasnio je Kasalo.

Rješenje

Prvi korak širenja filozofije živih ljudi bilo je osnivanje udruge „Čovjek” kao sistemskog alata dostupna svima za obranu od agenata sistema uz osnivanje legalnog „Arbitražnog suda Pravde ”. Tu priču žele dodatno proširiti osnivanjem neformalne zajednice suverenog čovjeka na zemlji čiji je cilj institucionalno raskinuti sve ugovore s pravnim svijetom i omogućiti individualcu jednostavnu proceduru njihova raskidanja. Upravo su u procesu izrade takva dokumenta, koji će biti objavljen na Drugoj konvenciji živog čovjeka, koja se održava u Zagrebu u kinu Tuškanac 15. i 16. prosinca.

Mnogo ljudi pita Kasala kako se ove stvari odvijaju u praksi. S obzirom na to da je teorija nova i mnogima neshvatljiva, praksa još ne postoji, već se i dalje provode ustaljene metode na temeljima poznatih rutina i rituala svakodnevnog života. „Praksu treba kreirati, stvoriti. To je zadatak današnjeg osviještenog čovjeka.

One teorije koje nisu strašću, željom i voljom gurane i promovirane nisu nikada ušle u praksu. Ova hoće“, zaključio je Kasalo.

„Ovakvo stanje stvara ogroman zastoj u pronalaženju rješenja jer čovjek je rješenje, a ujedno je i problem. Samo treba shvatiti da je problem u njemu, a ne u državi. Stoga samo probuđeni ljudi u duhu mogu preuzeti odgovornost za svoje stanje, i u sebi tražiti rješenja. Knjiga detaljno opisuje taj proces iz svih dostupnih pozicija, opisuje protokole kontrole uma, kako se ona radi i koji su njezini ciljevi“ objasnio je Kasalo.

Deklariranje živim čovjekom službenim dokumentom, paradoksalno, potrebno je jer sistem prepoznaje papir i broj, a ne živu riječ živog čovjeka.