Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

British Petroleum konačno je uspio zaustaviti šikljanje nafte iz svoje naftne bušotine 'Deepwater Horizon' u Meksičkom zaljevu barem dijelom zahvaljujući mojem rješenju, uvjeren je riječki inovator Mirko Olić.


Ovog dugogodišnjeg izumitelja užasnuli su razmjeri katastrofe nakon havarije platforme, iz koje je od 20. travnja, prema procjenama, u more isteklo oko 700 tisuća tona nafte. Olić priznaje da već po navici, kada se pojavi kakav tehnički problem odmah razmišlja kako ga riješiti, piše Novi list. Stoga je, kaže, i u ovom slučaju proradio njegov inovatorski instinkt.

Vezani članci Slika nije dostupna Direktor BP-a Tony Hayward napušta dužnost 1. listopada Slika nije dostupna Direktor BP-a Hayward podnosi ostavku

>> Bušotina ne pokazuje znakove istjecanja nafte

'Bilo mi je jasno da se radi ogromnom problemu, koji prijeti cijelom svijetu, te da se hitno mora pronaći rješenje. Bušotinu se bezuspješno pokušavalo zatvoriti uz pomoć svih standardnih metoda koje se primjenjuju u svijetu, ali problem je i dalje postojao. Curenje nafte nije se moglo zaustaviti. Uz pomoć sina napravio sam računalnu skicu svog tehničkog rješenja, koje smo poslali američkoj i britanskoj ambasadi u Zagrebu, te hrvatskim ambasadama u Londonu i Washingtonu', ispričao je Olić za Novi list.

Javila mu se britanska ambasada s upitom hoće li prezentirati svoje rješenje u Londonu ili Meksičkom zaljevu, ali smatrao je da to nije potrebno, jer sve što ih zanima može poslati e-mailom. Budući da je BP putem svojih web stranica zatražio da se jave svi koji mogu ponuditi rješenje, početkom lipnja e-mailom je poslao skicu i obrazloženje. Zamolio je našu ambasadu u Washingtonu da njegovo rješenje pošalju svim odgovornima, ali mu se otada nitko nije javljao.

Sistem spojenih posuda

No, nemalo se iznenadio kada je ovog tjedna iz medija saznao da je rješenje koje je napokon uspjelo zaustaviti istjecanje nafte, gotovo identično njegovom.

'BP-ovo rješenje bazira se praktički na istom principu kao i moj prijedlog. U osnovi riječ je o sistemu spojenih posuda. Na vanjski dio cijevi ugrađene u kupoli, koja pokriva bušotinu, priključuje se druga cijev za ubrizgavanje nafte ili vode, kako bi se ubrzao protok nafte iz bušotine na dubini od 1.500 metara do tankera na morskoj površini. Na kupolu se s površine spajaju još dvije cijevi za dovod i odvod tople vode.Te se cijevi spajaju na cijevni grijač, montiran oko glavne cijevi za crpljenje nafte. Glavna cijev za protok nafte ne bi smjela imati nikakav ventil ili bilo koje druge zapreke protjecanju nafte prema pritisku iz bušotine. Time se izbjegava mogućnost stvaranja prevelikog pritiska na određenom dijelu cijevi, a samim tim i eksplozije. Samu kupolu potrebno je zacementirati za morsko dno, kako ne bi postala plovna pri povećanju pritiska u unutrašnjosti, objasnio je Olić.

Kako navodi Olić, bušotina se po njegovom prijedlogu ne zatvara, već sva nafta prirodno izlazi na površinu, a samo je potrebno osigurati dovoljan broj tankera koji će je prikupljati.