'Bobetko i Ademi naredili da ni mačka ne smije ostati živa'

Pljačka i palež počeli su, kaže, nakon što je naređeno povlačenje hrvatskih snaga.

Pročitajte i ovo Ademi se ispričao žrtvama Medačkog džepa Svjedokinja: Akcijom Medački džep zapovijedao je Bobetko

"Pucaj, znaš da su Bobetko i Ademi naredili da ni mačka ne smije ostati živa", prepričala je svjedokinja razgovor dvojice pripadnika Hrvatske vojske, prije nego što su, tvrdi, izrešetali njenu tetu, staricu koja je bila gluha i slijepa.

Brutalni zločin zaštićena je svjedokinja promatrala skrivena iz
grmlja gdje se sklonila neposredno nakon napada HV-a na Čitluk.

Rečenicu kojom za zločin tereti Ademija i bivšeg načelnika glavnog stožera Janka Bobetka navodno je izgovorio vojnik po imenu Dragan, a svjedokinja tvrdi da ga je prije nekoliko godina vidjela na televiziji na snimci proslave 13. gardijske brigade u Rijeci.

Svjedokinja zaštićenog identiteta, koja se u sudskom spisu vodi pod rednim brojem 19., o zločinima u akciji Medački džep razgovarala je 1999. i s haškim istražiteljima. 

Predsjednik sudskog vijeća Marin Mrčela podsjetio ju je da je tada kao naredbodavca spomenula samo generala Bobetka, a ne i Ademija.

"Vrag će ga znat valjda i nisam. Bilo mi je dosta što je i Bobetko to naredio. Oni su inače bili u Gospiću i samo su naređivali sirotinji da ubija i pljačka", kazala je. 

Dodala je da je o još nekim zločinima poput odrubljivanja glava i nabijanja na kolac čula od poznanika, ali da ih nije osobno vidjela.

Tvrdi da su palež i pljačka sela započeli nakon što je naređeno povlačenje hrvatskih snaga. Na kraju ništa nije ostalo čitavo, kazala je dodavši da su u pljački sudjelovali i civili iz drugih dijelova Hrvatske.

Norčeva obrana uložila je prigovor na svjedočenje ističući da je površno i proturječno.

Suđenje je nastavljeno svjedočenjem zaštićenog svjedoka broj 18. koji je također uoči napada živio u Čitluku.

'Nitko tko se predao HV-u nije preživio Medački džep'

Suđenje generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu za zločine u akciji Medački džep nastavljeno je saslušanjem zaštićenog svjedoka broj 18. koji je ustvrdio da nitko od Srba koji su se predali Hrvatskoj vojsci nisu preživjeli akciju u kojoj "niti jedna kuća nije ostala cijela".

Ono što nije stradalo u napadu uništeno je i zapaljeno kasnije, kazao je svjedok, ističući da na jednoj kući u Čitluku još uvijek stoji natpis "Ovo je Hrvatska, ovo je osveta za Lovinac".

Po svjedokovim riječima, lokalno stanovništvo na području Medačkog džepa uglavnom su bili civili i stariji ljudi. Iako su imali tzv. seoske straže nisu ispalili niti jedan metak, a Gospić su, tvrdi, s punktova u Divoselu i Medku granatirali vojnici iz Gračaca.

Rekao je da su na početku sukoba na tom području bili i dobrovoljci iz Srbije. Svjedok je dobrovoljce nazvao "Draškovićevim ljudima" koje su mještani, tvrdi, nakon "prve akcije u Divoselu" potjerali i više ih nisu htjeli primiti.

Svjedok je nabrojao i više imena žrtava u čijoj je identifikaciji
kasnije sudjelovao, a koja su bila izrešetana mecima i djelomično spaljena.

Tako je primjerice pougljenjeno tijelo jedne starice prepoznao po čizmicama i torbi u kojoj su bili nakit i dolari, a drugu jer je bila grbava i na nogama nosila opanke za koje je znao da su njeni.

Nakon napada HV-a lokalno stanovništvo je pobjeglo jer je imalo loša iskustva iz Drugog svjetskog rata, kazao je svjedok, uvjeren da je i među vojnicima koji su 1993. ušli u Čitluk vidio njih 80-ak u crnim uniformama.

Optuženi Norac prigovorio je njegovu iskazu rekavši da je u Čitluku postojala satnija od 80 do 100 ljudi koja je imala i artiljeriju.

Norac je ustvrdio i da je svjedok tijekom akcije s osmatračnice navodio topničku paljbu po Hrvatskoj vojsci, a lažnom je nazvao i tvrdnju da su u njegovoj 9. gardijskoj brigadi neki vojnici imali crne uniforme.

Suđenje se nastavlja sutra, a imena svjedoka koji bi trebali govoriti o zločinima u prvom slučaju koji je hrvatsko pravosuđe preuzelo od Haaškog suda sudac Marin Mrčela nije želio otkriti ni odvjetnicima.