Gužva u jedinici hitne pomoći, došlo je puno ljudi, nisu imali druge opcije, kratko je trajalo. Tako se pere ravnatelj sisačke bolnice Tomislav Dujmenović, koji se istodobno hvali kako je on taj dan priskočio u pomoć. Objašnjava da su spašavali živote drugih, da se gospođama ništa nije dogodilo i ispričao se obiteljima. Ali ne. Nije dovoljno! Gospodine Dujmenoviću, biste li svoju baku ugurali u krevet? A nakratko? Ali ono, ma samo pet minuta. A tri?
Biste li, gospodine Dujmenoviću, vi malo legli? Ma samo nakratko, samo dok se nešto drugo ne riješi. Bit će na kraju sve OK, samo malo legnite. Što je pet ili deset minuta, možda pola sata ležanja udvoje?
Ili recimo, ministar zdravstva Vili Beroš. Možda bi on mogao malo leći u paru. Barem kratko na sjednici Vlade, recimo, sjediti na istoj stolici s premijerom Andrejem Plenkovićem. Čemu toliko stolica? Mogu se stisnuti.
Svaki mjesec od plaće nemali iznos plaćamo za zdravstvo. Ne, zdravstvo nije besplatno. Ono je skupo. Pa možemo li onda, ako ništa drugo, imati svoj krevet? Kao u zatvoru, recimo. Jedan čovjek, jedan krevet.
Kad već čekamo na pregled godinu i više dana, pa kad dobijemo termin 63. 27. 2034. u 10:00, a dođemo na red u 16:42, bio bi red da barem imamo stolicu na kojoj možemo čekati, da imamo krevet ako moramo ležati. Eto, barem to.
Nikakve isprike, nikakvi unutarnji nadzori, inspekcije, priopćenja neće izbrisati sliku starijih žena naguranih u krevetu koje čekaju hitnu pomoć. Ima li itko tko si nije pomislio 'da barem umrem prije nego što završim u bolnici'? Nema nikoga tko nije zamislio svoju mamu, sestru, baku, tatu, djeda…
U bolnicama nema kreveta, nema nekih lijekova, toaletnog papira i sapuna, nema liječnika i medicinskih sestara, nema termina. Nažalost, često nema ni empatije. Jedino čega ima su gužve, duge liste čekanja i raspadnuti hodnici, razbijeni WC-i... Ima i jedan krevet za dvoje. Da su se malo bolje organizirali, ma stale bi i tri. Možda i četiri žene. Eto, samo nakratko.
Liječnici i sestre, nije do vas. Nitko nije protiv vaše borbe za bolje plaće, bolje uvjete i dostojanstvo, ali tko brine o dostojanstvu pacijenata? Ministar? Ravnatelj bolnice? Premijer? Papa? Tko je taj koji će od sramote barem gledati u pod i u širokom luku izbjegavati ogledala? Budimo sigurni, ostavku neće dati nitko. Ta, ovo je Hrvatska. Tu se ne daju ostavke, tu se čvrsto drži fotelja. I to, zamislite, jedna fotelja za jednog čovjeka.
Nema dijeljenja, ne bi bilo fer.
-
Teško je ostati prisebanEmotivni trenutak u Dnevniku Nove TV: Drhtavi glas i suze naših voditelja
-
dio zemlje u crvenomUpaljen meteoalarm u cijeloj zemlji: Već u noći dolazi pogoršanje, pogledajte gdje će biti najgore
-
"Susjed iz pakla"Bivši nastavnik uperio pištolj u četvoricu dječaka, jednog i udario: Otkriveno zašto je sukob počeo
