Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Privatizacija brodogradilišta je počela. Tko je sretni dobitnik?


Osoba A, Danko Končar, mistični vlasnik rudnika kroma? Osoba B, Jozo Dragan, poduzetnik koji u Jadran želi dovesti rusku ribarsku flotu? Ili osoba C, Filip Zepter, izumitelj posuđa u kojem bi se povrće i dobrovoljno kuhalo? Na koga god se kladili, vi ste na dobitku no, jesu li to i naši škverovi? Pitanje smo postavili onima, koje država kao vlasnik godinama ignorira, struci. Profesor na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Roko Markovina tvrdi da vlasnički model nije ključan u rješavanju brodograđevnog pitanja. 'Po meni, država bi trebala zadržati onaj svoj paket od 51 posto da onaj, tko kupi ostatak da se malo trese', rekao je. Od škvera se, tvrdi Markovina, uvijek samo uzimalo, a malo mu se davalo. Krao je tko je stigao, ovisno o promjeni vladajuće stranke i članovima Uprave a ovi posljednji mijenjali su se, hvala bogu, jako često. Samo je jedna iznimka – Uljanik, kojim je uvijek vladala struka, dok je svim drugim brodogradilištima vladala politika.

'Priče o slavi hrvatske brodogradnje nažalost su mit'

Vezani članci Darko Horvat (Foto: Dnevnik.hr) Ministar Horvat: Još čekamo povratnu informaciju o brodogradilištima Uljanik i 3. maj iz Kine Kineska delegacija u Zagrebu (Foto: Dnevnik.hr) Kineskoj delegaciji koja je posjetila hrvatska brodogradilišta otkazan povratni let

Ipak, inženjer brodogradnje, Mladen Klasić ističe kako su priče o slavi naše brodogradnje nažalost mit. Naime, škver koji nosi obilježja socijalizma ne može biti uspješan. 'U Europi brodogradilišta su samo mjesta u kojima rade takozvane inženjering kompanije koje angažiraju ljude kad ih trebaju. Kad ih ne trebaju, onda ih otpuste', kaže Klasić. Kod nas su, s druge strane, brodogradilišta poistovjećena s tvornicama, koje moraju osiguravati stalna radna mjesta. Klasić ističe da je taj pritisak doveo do ugovaranja izgradnje brodova pod svaku cijenu, pa otuda i veliki gubitci. 'Svega polovina toga se naplatila u izvozu. Sve je to plaćala država i porezni obveznici', dodaje Klasić, no Markovina se s time ne slaže. 'Nismo mi na grbači radnog naroda. Mi u najgoroj varijanti još uvijek punimo državni proračun. Od nas živi 200 tisuća ljudi. Subvencije, da se jedan put raščisti, subvencije dobivaju sva brodogradilišta! U svim državama ovoga svijeta!', naglašava Markovina.

Markovina ističe da struka godinama izrađuje studije, koje dokazuju kako bi, uz tehnološku obnovu, naša brodogradilišta izvrsno poslovala. Ne možemo štampati brodove na pokretnoj traci ali, možemo se specijalizirati, poput Uljanika, dodaje. Uz to, smanjiti broj birokrata i poslove svesti pod jednu krovnu organizaciju. No, da bi to bilo izvedivo, u škverovima prvo treba počistiti mnogo prašine. Klasić potvrđuje da su lobiji u brodogradnji strahovito jaki a jedan od najjačih svakako je kooperantski lobi. Na tragu toga, Markovina upozorava da brodogradilišta posluju s gubitkom, dok njihovi kooperanti bilježe - dobitke. Apsurdno je i to što struka već godinama daje prijedloge i studije o preustroju brodogradilišta, a političari, nekada ujedno i predsjednici Nadzornih odbora u škverovima, to uporno ignoriraju.

Skeptičnost oko privatizacije zbog atraktivnog turističkog položaja brodogradilišta

'Znamo što treba raditi, ali nam nikada nisu dali da to provedemo', ističe Markovina. Na naš upit tko to nije dao, ogorčeno odgovara:'Pa država! Vlast! Ona ista koja sada prodaje! Bivši premijer Sanader koji je u ožujku izjavio kako je ponosan na hrvatsku brodogradnju! I onda je sutra došao Damir Polančec, koji je njegova ekspozitura, i kaže, mi ćemo to prodati, ne valja ništa!' U tom kontekstu, struka i na privatizaciju gleda s rezervom a Klasić pojašnjava da se hrvatska brodogradilišta nalaze na terenima koji su najatraktivnija područja za budući razvoj turizma. Split, Pula, Rijeka, Trogir naročito. Tko god dođe tamo, on će sutra proglasiti da ide u turizam, a obveze prema zaposlenima nema. 'Bolje je da država upravlja brodogradilištima i kao loš gospodar, nego da se ona prodaju četvorici napuhanih tajkuna za jednu kunu, skupa sa nekim dubiozama koje imaju neriješene, s kojim oni mogu sutra, kao svojim vlasništvom, radit što hoće', dodaje Markovina.

Radeljaci, Pokosice, Mamići...

Klasnić ističe da su budući kupci škverova ili naivni ili drže fige u džepu. Da se proces privatizacije htio napraviti kako treba, država bi, ističe, prodala škverove ubirući profit od njihove prenamjene, a novac iskoristila za otpremnine radnicima. Umjesto toga, prodaje za jednu kunu objekte, čiji se dugovi mjere u milijunima eura, ali ne traži novog vlasnika da taj dug u potpunosti samostalno sanira. Zašto? 'Pa tu je otvorena knjiga za korupciju. Zar vam to nije jasno?', pita Klasić. U cijeloj priči, ističe Markovina, krivi su i mediji kojima su neki Radeljaci, Pokosice i Mamići zanimljiviji od budućnosti hrvatske teške industrije. Ali struka se, ističe, neće predati. 'Ako nekome padne na pamet, ovo nije prijetnja, ako nekome padne na pamet uništiti hrvatsku brodogradnju, dogodit će im se onaj splitski grafit što piše: 'Ako ode škver, doći će vam Grčka.' Odnosno ono, što se događalo u Grčkoj. I to je vrlo ozbiljno napisano u ovome gradu!', zaključuje Markovina.

Emisiju Novac gledajte na Novoj TV nedjeljom u jutarnjem terminu.