'Hrvati nisu lijeni, nego sustav često nagrađuje nerad'

S ocjenom Svjetske banke, čija se izvješća ovakve vrste kao, kako neki tvrde, zastupnika prvenstveno interesa krupnog kapitala često uzimaju s rezervom, ne slažu se ni sindikati, ni stručnjaci s područja rada ni poduzetnici. Svi naši sugovornici, naime, smatraju da Hrvati nisu lijeni, tj. da nije odgovornost za nerad, ili barem neučinkovitost, na njima te nalaze više razina na kojima treba tražiti probleme u sustava rada i poslovanja.

Pročitajte i ovo Jesu li svi pošteno plaćeni Vodi li država računa o plaćanju onih koji moraju raditi nedjeljom? Analiza Tatjane Krajač Zastupnici ni ne znaju koji je blagdan, ali nisu se službeno pobunili zbog slobodnog tjedna

>> 'Nećemo propasti, moramo njegovati kulturu rada'

Dr. Zvonimir Galić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, stručnjak za psihologiju rada, smatra kako naši radnici ni u kojem segmentu nisu ništa lošiji od onih u zemljama Zapadne Europe i šire. No, kaže kako živimo u sustavu koji garantira benefit za nerad, ili doslovno rečeno, često nagrađuje nerad, a ne rad. I to na više načina i u svim sektorima poslovanja. 'Kultura rada kod nas je niskoj razini, i to je sudbina koju trenutačno dijelimo s ostalim tranzicijskim zemljama. Naši ljudi na radnom mjestu ne mogu ispuniti svoje financijske, ali ni razne psihološke potrebe. Primjerice, nezadovoljni su često tretmanom na poslu, ne sudjeluju dovoljno u donošenju odluka, nema jasnih kriterija napredovanja, niska je i razina stjecanja novog obrazovanja i sl.', kaže Galić te ističe da primjeri naših ljudi koji odlaze iz Hrvatske na rad u druge zemlje pokazuju da tamo odlično funkcioniraju. 

Još se učimo kulturi poslovanja

Radnici na svojim radnim mjestima ne ispunjavaju ni svoje financijske ni psihološke potrebe jer je nam je kultura rada na niskoj razini, a za to je, smatra Galić, kriv sustav Stoga upravo u našem sustavu vidi glavnog krivca. Zbog loših plaća i nedovoljnog sudjelovanja u procesu rada, odnosno određivanju smjera poslovanja tvrtki, između ostalog, dolazi do demotivacije na radnom mjestu. 'Ljudima je doslovno bolje kad ne rade jer kod nas se ne potiče rad. Imamo razne primjere koji pokazuju da se kod nas nerad stimulira', ističe Galić i navodi da na ljude posebno loše djeluje kada vide da drugi napreduju ili dolaze na položaje putem nepotizma i sličnih mehanizama, što kod njih izaziva osjećaj nepravde i bitno ih demotivira. To su situacije koje se u posljednje vrijeme ponovno nalaze među udarnim vijestima sa svim aferama koje ih slijede, a u uglavnom se radi o javnim tvrtkama. No, kaže Galić, postoje i kategorije društva kojima se doista više isplati koristiti neke prihode na koje su dobili pravo nego se zaposliti. No, i poslodavci snose velik dio odgovornosti. 'Mi se još učimo kulturi poslovanja. Kod nas je fokus uglavnom na kratkoročnim mehanizmima za stjecanje profita, a tako će biti sve dok je višak ljudi na tržištu rada. Kada dođe do visoke stope zaposlenih i kada će radnika na tržištu nedostajati, onda će postati važnije ulaganje u radnike, a u funkciju dugoročnog stjecanja profita', smatra Galić te se nikako ne slaže s ocjenom da su Hrvati lijena nacija.

Slaba plaća osnovna demotivacija

S time se slaže i Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata. On osnovnu demotivaciju vidi u slabim plaćama, nevrednovanju rada i nepoštivanju radnika kao čovjeka. 'Rad se nedovoljno plaća, a radnik je sveden na robu i kao takav spada u drugu kategoriju. Često se govori o menadžerima kao onima koji organiziraju poslovne procese i u skladu s time su nagrađeni visokim plaćama i raznim oblicima nagrada. Za uspješno poslovanje upravo se njih ističe kao najzaslužnije, no kada dođe do krize poslovanja, ona se prelama preko leđa radnika koji dobivaju otkaze, umjesto da i u tim okolnostima menadžeri odgovaraju za poslovanje. To je nakaradan sustav u kojem je kapital, a ne čovjek, nositelj vrijednosti', kaže Sever.

Nerad je tamo gdje je loša organizacija posla

Sever smatra kako nerad u Hrvatskoj zapravo treba tražiti, i u pravilu se javlja, tamo gdje je loša organizacija posla, bez obzira o kojem se sektoru radi. Često se, kaže, mogu čuti negodovanja da privatni sektor mora financirati javni u kojem vlada nerad i višak zaposlenih. No to, smatra Sever, nije točno. Mnogi djelatnici u javnom sektoru, kaže, čak moraju odustajati od korištenja godišnjih odbora kako bi ispunili svoje zadatke. 'Problem nije u njima niti njihovom broju, problem je u mnoštvu jalovih zakona i propisa koje oni moraju opsluživati, a onda se bijes građana i poslodavaca usmjerava na radnike koji moraju izvesti niz procedura da bi riješili pojedinačne slučajeve'. U ovom slučaju i Sever odgovornim smatra sustav, koji je, naglašava, postavljen od strane političkih elita. 'Treba promijeniti jalove zakone i propise koje ti radnici opslužuju, odnosno država mora pojednostaviti svoje funkcioniranje. Imamo previše općina, gradova i županija, a tek sa smanjivanjem njihovog broja može doći do kvalitetnije organizacije posla. I tek tada ćemo moći govoriti o višku zaposlenih u javnim i inim službama', smatra Sever.

Privatni sektor pokriva javni

U načelu sa Severom se slaže i glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Đuro Popijač. Prema njegovom mišljenju, nisu radnici u javnom sektoru odgovorni za situaciju, no naglašava da upravo ta golema birokracija producira takvu situaciju. 'Hiperprodukcijom takvih zakona i propisa ta golema administracija stvara okvire unutar kojih omogućava da bude sama sebi svrha. Gospodarstvenici su pak samo obveznici zakona, oni ih ne pišu', kaže Popijač te naglašava da u tom razmimoilaženju imamo situaciju da možemo razlikovati dvije Hrvatske. Jedna je ona koja je morala proći prilagodbu prema načinu organizacije, koja je u uvjetima oštre konkurencije morala načiniti odabir pravih resursa, ljudskih potencijala i organizacije kako bi bila produktivnija i opstala na tržištu, a ta Hrvatska je privatno gospodarstvo, privatni sektor. 'No, ta Hrvatska se sve teže nosi s javnim sektorom koji funkcionira drugačije, tj. nije doživio transformaciju i prilagodbu tržišnom načinu rada i funkcioniranja i privatni sektor mora se dodatno naprezati da pokrije taj dio', kaže Popijač i upozorava da dugoročno, ukoliko se situacija ne promijeni, privatni sektor to više neće biti u stanju. Smatra kako je odgovornost države u širem smislu, da taj odnos kroz smanjivanje golemog administrativnog aparata i birokracije promijeni.

Nerad postoji i u privatnom sektoru

Popijač se također slaže kako se ne može generalizirati o lijenosti ili marljivosti hrvatskih radnika, no smatra kako nerad pojedinci mogu 'švercati', pa i u privatnom sektoru te ponavlja staru tezu poslodavaca, s kojom se nikako ne slažu sindikati, ali ni dobar dio građana, da su hrvatski radnici previše zaštićeni. 'Zbog zakonske regulative neradnika se teško riješiti. Kada netko ima ugovor o radu jako je zaštićen, a to je, u slučaju kada taj radnik ne ispunjava zadatke kako bi trebao, diskriminirajuće u odnosu na one koji su željni raditi, napredovati i stjecati nova znanja, a koji zbog takcih ostaju izvan radnog procesa, tj. nezaposleni', smatra Popijač te odbacuje primjedbe da bi u suprotnom poslodavci imali prevelike ovlasti, tj. da radnik ne bi uopće bio zaštićen. 'Pa nema tog poslodavca koji bi se rješavao dobrog radnika', kaže Popijač.