Radmila Pekas u policijske je redove došla prije 28 godina, a posljednjih 20 brine o tome da što manje ljudi izgubi svoj život na cesti.
''Nije to nimalo lagan posao. Kroz godine čovjek vidi svašta. Prođe ono lijepo i ono ružno, no bez obzira na sve, nastojim svoj posao obavljati najbolje što mogu i pomoći ljudima koliko god mogu'', kaže Radmila koja je učeći djecu u školama i vrtićima o sigurnosti u prometu otkrila još jednu veliku ljubav, onu prema djeci.
Otkrila veliku ljubav prema djeci
Labinski policajci svake godine prilikom provođenja akcije ''Poštujte naše znakove'', kada educiraju prvašiće o sigurnom sudjelovanju u prometu, obavezno posjećuju i Centar ''Liče Faraguna'' Labin, odgojno-obrazovnu ustanovu za djecu s teškoćama u razvoju.
Prošle su godine majke djece s teškoćama u razvoju osnovale udrugu ''Krilo Labina'' koja nastoji poboljšati život djece s teškoćama u razvoju, pogotovo one s najtežim dijagnozama.
Tužna sudbina djece s najtežim teškoćama, koja nakon smrti roditelja nerijetko završavaju u domovima za starije, dirnula je Radmilu i potaknula da se uključi u pomoć najranjivijima. Ni trenutka nije dvojila nakon što je vidjela da udruga ''Krilo Labina'' traži volontere za ljetnu radionicu. Iako nije imala iskustva u radu s djecom s teškoćama u razvoju, javila se udruzi.
Prvi dan je bio najteži
''Taj prvi dan gotovo sam umrla od straha. Pitala sam se hoću li ja to moći i kako ću se povezati s djetetom o kojem ću brinuti, a bio je prisutan i strah da ne napravim više štete nego koristi. Moje strahove odmah je otjerala predsjednica udruge Vesna Ferluga Antić.
Predstavila mi je svoju kći Miju, rekla da voli priče o životinjama, posebno macama i psićima, a voli i kada joj netko priča o svojoj obitelji. Dala mi je knjigu koju su čitale o jednom nestašnom psiću i tako je krenulo. Mija me pogledala svojim velikim očima i sramežljivo se nasmiješila. Smjestile smo se na klupicu u hladu i počela sam čitati. Svako malo sjetila bih se neke zgode mojih kućnih ljubimaca i ispričala bih to Miji, a kako je njezin smjeh bio sve glasniji, tako je i moj strah popuštao'', prisjeća se Radmila prvih trenutaka u udruzi.
Majke koje su život posvetile svojoj djeci
Ljetna radionica održavala se dva puta tjedno. Volonteri bi po dva sata provodili s djecom, i to tako da je svaki volonter brinuo o jednom djetetu.
''Djeca s teškoćama u razvoju ne mogu se brinuti za sebe. Ona ovise o tuđoj pomoći, a u većini slučajeva upravo su majke te koje podređuju svoje vrijeme djeci. Svatko od nas treba vrijeme i za sebe. Vrijeme kada će malo odmoriti, posvetiti se sebi ili samo popiti kavu na miru.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Ove hrabre majke i zadnji atom snage potroše da bi njihovoj djeci bilo bolje, a pritom možda sebe u potpunost zanemare. I to je jedan od razloga zašto sam se uključila u rad udruge. Da jedna mama može popiti kavu na miru, da može uzeti ta dva sata za sebe i napuniti baterije za dalje'', priča policajka.
A nakon ljetne radionice, udruga je otvorila svoj antikvarijat u kojemu svatko može pronaći nešto za sebe – od knjiga na raznim jezicima, stručne literature, DVD-a, CD-a do gramofonskih ploča.
Sav prihod od prodaje u antikvarijatu namijenjen je radu udruge i izgradnji dnevnog centra i stambene zajednice za djecu s teškoćama u razvoju. U antikvarijatu se ne mora samo kupovati. Svi koji imaju knjige koje im više nisu potrebne, mogu ih darovati antikvarijatu. Radmila je istaknula da je to za nas možda sitnica, no nekom djetetu možda ćemo tako promijeniti budućnost.
Imate li i vi inspirativnu priču? Nekome ste pomogli ili je netko vama učinio dobro djelo? Pišite nam na budimokaooni@novatv.hr.
