Ljudima je dosta praznih riječi o patriotizmu i praznih riječi patriota koji su ih opljačkali u ime velikih patriotskih ideja. Došlo je do otrežnjenja i to svuda. Mržnja je naporna. Iscrpi čovjeka. Neproduktivna je i stvara loše stvari u čovjeku. To znam i sama. Mira Furlan gdje god se pojavila u gradu tijekom 16. Sarajevo Film Festivala izazivala je divljenje kakvo je karakteristično za istinske filmske dive, bez obzira bila riječ o svečanoj filmskoj premijeri i pojavljivanje na crvenom tepihu u večernjoj haljini, ili neformalno i opušteno odjevena. Ljudi joj konstantno prilaze i izjavljuju kako su sretni što je došla i što je vide.
Naravno dojam je još više pojačan činjenicom što tumači jednu od glavnih ženskih uloga u filmu redatelja Danisa Tanovića 'Cirkus Columbia' koji je iznimno dobro prošao kod sarajevske publike, ali i kritičara iz svijeta koji su se sjatili u Sarajevu na projekciji filma.
No karizma Mire Furlan prije svega proizlazi iz njezinih stavova i razmišljanja koja je spremna otvoreno podijeliti. Nije sklona uvijanju priče u celofan, dapače, fokusirana je na nju i ne boji se pričati o stvarima koje su sastavni dio njezinog života i koje su je na kraju krajeva i oblikovale kao osobu.
Film 'Cirkus Columbia' za nju je jedan od onih filmova nad čijim se scenarijem kad ga je prvi put pročitala rasplakala jer se duboko u sebi osjetila dijelom ljubavne predratne priče, kako je opisala scenarij koji je napisao hrvatski pisac i novinar Ivica Đikić.
Mira koja će uskoro na Novoj TV zaigrati u drugoj sezoni dramske serije 'Najbolje godine', se u intervju osvrnula na svoju profesionalnu i životnu situaciju, povratak u regiju, iskazala vjeru u izlječenje ovih prostora, ali i zabrinutost zbog smjera kojim se svijet kreće.
Vratili ste se na ove prostore prije nekoliko mjeseci. Svi vas zaustavljaju kako bi s vama razmijenili par riječi, a pogotovo novinari, a vi s jednakom pozitivnom energijom svima izlazite u susret. Je li to onaj poznati holivudski stav kakav u ophođenju imaju američki glumci?
Mira Furlan: Kad sam se dogovorila za posao na Novoj TV bilo mi je jasno da ću biti u fokusu medija. To nije samo dio dogovora, već to je nešto što u ovom svom poslu smatram normalnim. Imala sam uglavnom dobra iskustva osim s Jutarnjim listom koji je odlučio u pogrešni kontekst staviti nešto što sam ja pisala e-mailom, odnosno jedan intervju koji sam dala u tom obliku kako bih zadržala neku vrstu kontrole nad svojim riječima. Oni su odlučili staviti naslov koji je potpuno dezavuirao cijeli moj tekst.
>> Danis Tanović: Ovo je bila moja najljepša premijera u životu
>> Miki Manojlović: Nema zvijezda, već samo onih koji zaslužuju poštovanje i onih koji ga ne zaslužuju
>> FOTO: Severina u vrućem PVC kombinezonu
To mi se ponovno učinilo niskim udarcem. Bila sam zapravo… Ne mogu reći, iznenađena, jer me zapravo ništa više ne iznenađuje od ovdašnjih medija (smijeh), ali, kako bih rekla, moja reakcija je bila: Dosta više ljudi! Dosadno je to više i meni, a ne razumijem kako njima nije već dosadilo.
Kazali ste kako Sarajevo volite jer su tu ljudi iskreni i jer nema prešućivanja, kojeg u sredini iz koje potječete ima. Kao osobi koja je dugo izbivala iz Hrvatske vjerojatno imate puno izoštrenije razvijeno čulo prepoznavanja toga, od primjerice nas koji živimo ovdje i koji smo u neku ruku dio tog okruženja, no ima li pomaka?
Mira Furlan: Ne bih se sada bavila dubinskim analizama, ali na nivou komunikacije s običnim ljudima, s anonimnim prolaznicima u Zagrebu, to je bilo više nego dobro. Iznad svih mojih očekivanja. Zatim u Dubrovniku, koji je ovaj rat prošao na najgori mogući način, bilo je iznimno puno dobrodošlice prema meni. I u jednom i u drugom gradu su se nepoznati ljudi zaustavljali i govorili: Drago nam je da ste ovdje, drago nam je da ste došli, budite tu. U takvim trenucima sam i ja sretna.
Stalno ponavljam isto, iako se trudim preformulirati svoje misli da se ne ponavljam, ali neki put mi to ne polazi za rukom (smijeh), toliko ima dobre volje. Mislim da su ljudi krajnje razočarani time kako su se stvari ovdje obrnule i da zapravo gledaju tu veliku pljačku koja se dešava posvuda po teritoriju bivše države.
To je sve skupa jedna neslana šala koju su mnogi platili glavom. Ljudi to vide, i to vide jako dobro. Dosta im je praznih riječi o patriotizmu i praznih riječi patriota koji su ih opljačkali u ime velikih patriotskih ideja. Došlo je do otrežnjenja i to svuda. Mržnja je naporna. Iscrpi čovjeka. Neproduktivna je i stvara loše stvari u čovjeku. To znam i sama.
Taj osjećaj povrijeđenosti i uvrede kulminira i u jednom času je dosta. Čovjek ne može izdržati u tome jer to zapravo samo njega izjeda i muči. Tako da eto, svi trebamo izlječenje i mislim da se to događa. Mislim da sam i ja, odnosno moja pojava na ovim prostorima, dio tog izlječenja i zbog toga sam sretna.
Došli ste iz Amerike, a naši prostori teže približiti se tom standardu, radu i načinu razmišljanja. Sviđa li vam se to?
Mira Furlan: Ne. Ne sviđa mi se. Ta takozvana liberalna demokracija, taj kapitalizam bez granica, bez ikakve zaštite, koji se zapravo bazira na nevjerojatnoj ljudskoj pohlepi, to ne može biti dobro i nije dobro za ljudsku dušu, za ljudski duh, za kreativnost, za umjetnike, na kraju krajeva za ljude koji misle.
Misliti je subverzivna djelatnost i mišljenje je kažnjivo. I svaki čovjek koji podigne ruku i kaže: 'Oprostite samo trenutak, imam pitanje', bude eliminiran iz te mašine. Ja to znam. Ja sam to osjetila na poslu na kojem sam radila u velikoj korporativnoj mašini Disney studija. Nema postavljanja pitanja, jer ti zapravo nisi čovjek, ti si samo djelić te mašine, kotačić koji se mora uredno vrtjeti.
Korporativna Amerika je zastrašujuća. To je zapravo po mom mišljenju novi robovlasnički, ili feudalni sistem. Demokracija je lijepa riječ, ali to nema veze s vlašću naroda. Ljudi su u vlasništvu korporacije. Imam samo krajnju antipatiju prema tome, međutim to je globalni problem.
Ovdje se srlja u to. To se želi. A ja koja živim u tome i vidim do čega je to dovelo u Americi, ne mislim na taj način. U Americi je došlo do stravične krize. Statistike su jezive. Ja ih ne znam napamet, ali svake minute sedam Amerikanaca gubi svoju kuću i ostaju bez ičega. Zatim tu su ljudi koji su izgubili svoje penzije…
Sve to zbog neopisive pohlepe. Nikad nije dosta, treba više, više, više. Dokle? Do potpunog uništenja planete. Evo i slučaj British Petrola. Ova naftna mrlja se smatra najvećom ekološkom katastrofom u povijesti čovječanstva. Još uvijek nitko i ne zna što će to dalje prouzročiti. Mora su, kao što znamo, povezana. I tako dalje, i tako dalje, a sve u ime progresa.
Vi ste tu brutalnost filmskog studija najviše osjetili na snimanju serije 'Izgubljeni', ako se ne varam?
Mira Furlan: Da, to je zanimljivo. Bila je to jedna prekrasna uloga kojoj sam se jako veselila, no tu sam vidjela kako funkcionira velika mašina u kojoj prestaješ biti ljudsko biće, već eto tako, neki kotačić. Inače naše profesije su srećom donekle zaštićene od te vrste eksploatacije. Mi ne radimo od 9 do 17. Mi smo slobodni, ali zbog toga nestabilni. Krajnja nestabilnost, krajnja nesigurnost, ali sloboda neke vrste. Na 'Izgubljenima' sam na svojoj koži osjetila kako to izgleda i jako se teško s time nositi, ako se osjećaš kao neko ljudsko biće s nekim stavom, nekim potrebama, pa još, recimo;,umjetnik.
Osjećate li se umjetnicom?
Mira Furlan: Ne znam jesu li glumci umjetnici. Nemam pojma. Marlon Brando nije tako mislio. On je rekao: Nisam ja umjetnik, Shakespeare je umjetnik.
