drama u dalmaciji
Građani prijavili ljude s uznemirujućim maskama koji ulaze u dvorišta: Intervenirala policija, evo o čemu je riječ
Kaos na Bliskom istoku
Svi se spremaju za napad, nižu se upozorenja: "Napustite zemlju i ne približavajte se vojnoj infrastrukturi"
Mučni detalji sa suđenja
Horor na psihijatriji: Transrodni muškarac stigao na odjel, u roku od sat vremena su ga silovali
Nikolu Podkrajca poznajem iz vremena srednje škole kada sam kod njegove majke, talentirane makedonske glumice Kostadinke Velkovske, u njihov stan u centru grada odlazila na satove glume. Iz susjedne sobe vječno je dopirala nama tada omiljena elektronska glazba, a Nikolu koji se bavio DJ-iranjem, upoznala sam jer mi je stalno prezentirao 'neke super labelove'.
Ja na kraju na prijemni za Akademiju nisam ni otišla, a Nikola je deset godina kasnije obojane pramenove tadašnje 'vjeverice' zamijenio žestokom grunge metal brijom. Nekoliko kilograma deblji i s naočalama na očima fizički nikako ne odgovara klasičnom metalcu, prije nekom geeku. Tih je i povučen. Govori polagano, ali temeljito. Danas radi kao ton majstor, što mu uvelike olakšava rad s glazbom.
Budući da Kaj briješ kroz fotografije priča zagrebačku priču mojih sugovornika, Nikola me dovukao u najdraže mjesto u gradu - Maksimir. Glavno da je zeleno i svježe, šuma i potok, priroda i društvo, veli Podkrajac. Čim sam doznala da je počeo pjevati i snimati albume automatski sam zaključila da se po uzoru na talentiranu majku primio šansona, na što se glasno nasmijao, a to ne čini često.
Nikola Podkrajac: Da šansone, ja ću se ubit'. Ma, znaš da će se to dogoditi!
Ha, pomislih da ideš maminim stopama..
Nikola Podkrajac: Hajde, molim te. Radi se o one-man bendu Rivera, što bi u slobodnom prijevodu s latinskog značilo - uistinu. Ja pišem pjesme, stvaram glazbu i sam sviram sve instrumente, iako su mi gitara i bas primarni. A vrsta glazbe je grunge/metal.
Dobro, dakle, niš' od šansona, a kakve su pjesme, što kada sviraš uživo? 'Hendlaš' sve instrumente sam samcat, hahaha?
Nikola Podkrajac: Uglavnom sve sam odradim što se tiče studijskog snimanja, dok za svirku uživo imam skupinu dečkiju koji super sviraju. Međutim, još uvijek smo u fazi stvaranja, izrade svojih pjesama i prvog albuma, tako da narednih godinu dana, kada planiram okončati sa snimanjem albuma, nećemo imati svirke uživo.
A kakav je to zvuk, o kakvoj se glazbi radi?
Nikola Podkrajac: Tu je zvuk kakvoga u Hrvatskoj nema, odnosno nema nikoga tko svira pjesme tog tipa i pjeva na hrvatskom. Tako da smo po tom pitanju jedinstveni. No, budući da je u izradi tek prvi album, trenutačno su dovršene tek naše tri pjesme.
Teme u pjesmama?
Nikola Podkrajac: Uglavnom je tema ljubavna, ali ne neki treš, nego stvari koje se vrlo lako svakome mogu dogoditi. recimo, jedna pjesma govori o paru koji ima jebenih problema u životu. Uslijedi faza kada su se prestali razumjeti, kada je sve krenulo krivo, taj frajer kuka kako njegova djevojka sve krivo tumači, okreče i svodi na mržnju. Ona mu je neprijatelj br.1 , a ne bi trebala biti. Tekstovi su iskreni, bez pretencioznog megapjesničkog sranja, da se trudim ispasti što pametniji.
Vučeš inspiraciju iz privatnog života?
Nikola Podkrajac: Pa dosta. Bio sam oženjen, pa se razveo, imam dvoje klinaca i novu djevojku. Klinci su Fran (5) i Dora (3). No, ne mora nužno inspiracija biti moj život, to može biti bilo kakav snažan događaj.
Udebljao si se malo s godinama, čo'eče, moram primijetiti...
Nikola Podkrajac: Pa kad samo radim glazbu ili prčkam po internetu, van izlazim - ne, eventualno neki koncert. Nekada sam trenirao košarku, pa joj se sada s jednim prijateljem pomalo vraćam i zajednički intenzivno skidamo kilograme. Prije tri godine am imao 106 kila, sada imam 86, a i to moram 'ubiti'. A slobodno vrijeme provodim što više van Zagreba, najčešće na curinoj vikendici iza Velike Gorice. Nema struje, nema vode, samo drvena kućica i vinograd. Malo dalje šuma i livada.
Znam da si sklon pizdarijama, daj neku anegdotu..
Nikola Podkrajac: Na parkiralištu kod naše zgrade svakodnevno je vrištalo najmanje 20 klinaca koje su roditelji dovodili na igru, iako je park bio dvije minute dalje. jedan dan sam od mame dobio piceka, i tada je već bio napola odmrznut. Stavili smo ga na balkon, zaboravili i tamo je stajao naredna četiri mjeseca. Iako je bio zamotan u čak dvije plastične vrećice zaudarao je k'o mrtvo tijelo. Odlučili smo cura i ja 'zbuksati' ga u žbunje pored dijela gdje se najviše djece igra. Kada sam ga vadio iz vrećice mislio sam da će mi prsti otpasti. Uskoro je nastala heavy metal pjesma 'Picek's Night Out'. Nekakav je dogovor da ćemo snimiti i spot za tu pjesmu.
Krasno, koji je to ono park da ga izbjegnem, hahaha. Dobro, kao glazbenik zanima me tvoj stav prema današnjoj glazbenoj sceni u Hrvatskoj?
Nikola Podkrajac: To je teška katastrofa. Medijski je sve jako loše praćeno. Eventualno se na internetu mogu naći neki noviteti, ali primjerice televizija mladima ne daje nikakvog prostora za promociju. Kapitalizam izjeda mlade bendove.
Konačno, gdje i kako, a najvažnije - zašto, sebe vidiš u budućnosti?
Nikola Podkrajac: Budući da imam 'day job', neću raditi nikakve koncerte, već je zasad sve koncentrirano na rad u studiju. trenutačno je aktualan taj prvi singl koji se vrti po radijskim stanicama, domaćim i stranim. A plan za budućnost - opstati. Ne preko ekscesa, žutila, gnjavaže. Nego, napraviti nešto kvalitetnije što ostaje. Gledaj, na primjer, moju mamu koja ima više od 40 godina karijere iza sebe. Ona je išla polagano i temeljito, zato opstaje i danas na sceni koja svakim danom oscilira. Od nje sam puno naučio, teško da sam mogao drugačije u životu. Ona je 'force', a onda se naravno potrudim nešto svoje učiniti bez njezine pomoći.
>> Nik Titanik: Jesam li se nekome zamjerio? Svima.
>> Prije scena seksa glumce opuštam lošim humorom!
>> Sonja Kovač: Ozbiljna cura koja cucla lizalice za naslovnice