Tko voli kvalitetne izvođače, emocijama nabijen show i vrhunsku izvedbu kad-tad u životu dođe do zaključka da je jedna od stvari koja se mora napraviti prije smrti doživjeti Broadway, ili barem uhvatiti nekog brodvejskog izvođača na gostovanju.
Pročitajte i ovo
To baš i nije čest slučaj kad je u pitanju dio svijeta gdje obitavamo. No i ta praksa se mijenja. Za doček Nove 2011. godine ekskluzivni hotel Monte Mulini u Rovinju odlučio se i za ekskluzivni glazbeni program i naravno izvanrednu brodvejsku glazbenicu Simone, kćerku legendarne pjevačice Nine Simone.
>> Top 10 novogodišnjih dočeka
To je hvalevrijedan iskorak u razbijanju uobičajenih uhodanih shema u izboru glazbenog ozračja kad su u pitanju novogodišnji dočeci i kad se obično po inerciji biraju izvođači čiji je izričaj prilagođen ukusu širokih masa, ali ne i onih kojima je glazba iznimno važan element kreiranja ambijenta i ugođaja. Kako to izgleda i zvuči kad se profesionalcu takav zadatak povjeri u ruke mogu posvjedočiti svi oni koji su prisustvovali koncertu Simone u Monte Muliniju, koji je organizirao stručni tim Zagreb Jazz Festivala predvođen Draženom Kokanovićem.
Četrdesetosmogodišnja kćerka Nine Simone proslavila se ulogom u brodvejskom hit mjuziklu 'Rent In Chicago', a pjevanju se posvetila od trenutka kad joj je majka, za koju izjavljuje da je bila izuzetno zahtjevna osoba, jednog dana kao djevojčici rekla kratko i jasno: 'Pjevaj, talentirana si.'
Jedna od najljepših karakteristika Simone jest da se na njoj ne osjeti da nosi breme slavnog roditelja, dapače ona je ponosna na to. Izrazito je vedra osoba i što je najvažnije rođena zabavljačica koja je s godinama istesala svoj talent i postigla ne samo visoke vokalne i izvođačke standarde, već je i istinski poznavatelj povijesti moderne glazbe. Sve je prilagodila novogodišnjem nastupu pred osamdeset gostiju koji nije bio striktno jazz karaktera.
Izvodila je pop standarde, bleus i soul klasike, pa čak i protestnu pjesmu 'Goddamn Mississippi' koju je napisala i izvela njezina majka kao bojkot nekoliko država američkog Juga zbog rasne politike 1964. godine. Dakle pored kvalitete i zabave, nastup je bio čak i edukativnog karaktera. Simone je od početka držala sve konce u svojim rukama, pa tako i kad je majstorski sa svojim kvartetom skratila pjesmu pet sekundi prije ponoći kako bi se uz odbrojavanje ispratila stara godina. Zabavna, duhovita i provokativna kad je bila riječ o poticanju prisutnih da uhvate ritam, pjevaju i plešu.
Razbila je barijeru između benda i publike. Šetala se kroz ljude pjevala i pričala, a sigurno bi došla i do onih u zadnjim redovima, da je u tome nije sputavala duljina mikrofonskog kabla. Odjevena u prigodni zlatni kostim doimala se poput sunčeve zrake koja nastoji da svi budu obasjani dobrim raspoloženjem. Brodvejska teatralnost iskrila je iz nje u svakom trenutku. No najvažnije od svega je da nije bila nametljiva. Jako dobro je znala da nije u pitanju njezin solistički nastup, već da je u ulozi moderatora dobrog tuluma.
Bez problema je ispunjavala i glazbene želje. Među prisutnima je bila i jedna njezina obožavateljica naših korijena iz Toronta koja je tražila pjesmu 'Autumn Leaves', što je naravno bio pun pogodak.
No da ne bi bili nepravedni i prema domaćim snagama, treba navesti da se Simonin kvartet izmjenjivao s domaćom grupom Soul Station, predvođenu Antom Gelom i u kojoj pjeva nadarena pjevačica Ivana Starčević koji su se također trudili parirati i stvoriti kvalitetnu atmosferu, što im je i pošlo za rukom. Simone je na kraju obećala da će se vratiti, a za nadati se da će idući put nastup prirediti pred širim auditorijem željnim kvalitetnih izvođača. Dražene, nemoj da moramo predugo čekati.
