Laka: Zbog slave sam skoro poludio

Prvo je bio Eurosong, a sad i MTV-jeva nagrada 'Best Adria Act'. Za Elvira Lakovića Laku ipak malo - previše. Trenutačno najpopularnijeg glazbenika iz BiH gotovo je nemoguće dobiti na telefon. Akcija kreće preko posrednika, koji autoru urnebesnog albuma 'Zec' na 'tajni broj' proslijedi molbu za intervju, tek tada Laka uključuje mobitel. Pritisak je, valjda, prevelik.

Pročitajte i ovo razgovor s Tuckerom Carlsonom VIDEO Putin otkrio u kojem će slučaju napasti Poljsku, progovorio i o globalnom ratu: "Još nismo postigli ciljeve" Drugačiji od drugih Kremlj otkrio zašto je Putin pristao na intervju s kontroverznim američkim novinarom

Svaki glazbenik žudi za popularnošću, no u tvom slučaju ispada da slava nije baš poželjna?
Pretežak je to pritisak. Evo, na Eurosongu sam morao piti tablete za smirenje, mislio sam da ću skrenit'. Kad se u neko doba počelo pričati da smo favoriti i kad se stvorila ta pomama oko nas, ja sam to jedva preživio.

I kad si pomislio da je sve konačno gotovo, nazvali su s MTV-ja...
Da, još i ta nagrada, opet sve iznova. Morao sam promijeniti mobitel.

Pa nije se valjda strast prema glazbi pretvorila u noćnu moru? Ima li i dobrih strana?
Naravno da ima! Zamisli samo kakva je sreća da radiš ono što voliš, a ljudima se to još i sviđa. Onda se dogodi Eurovizija, pa možeš i živjet od toga. I to bez da radiš kompromise, ne budiš se rano ujutro, ne oblačiš odijelo, ne gužvaš se u prometu kad ideš na posao... A sve zahvaljujući tom talentu kojeg posjedujem. Sad mi se malo sakrio, pa ne mogu izmišljati pjesme, al' valjda će se vratiti.

Navodno su s MTV-ja poručili da troškove putovanja u Liverpool na dodjelu moraš snositi sam?
- Tako je valjda svima, nadam se da će mi sponzori malo pripomoći. Ma neka, nisam se baš ni nadao toj nagradi, bila je jaka konkurencija - Jinx, TBF... Pa, eto, nisam vjerovao, ali sam se osobno uvjerio: na svijetu ne postoji veći marketing od Eurosonga. Svi su to gledali, zapamtili se i matematički je došla i nagrada MTV-ja.

Prvu pjesmu 'Malo sam se razočaro' snimio devet godina prije prvog albuma. Što se čekalo?
- Ma znaš kako je... U Hrvatskoj je još i bilo izdavača, ali u Bosni je bila katastrofa. Na kraju to to ispalo i dobro, jer ja snimim jednu stvar godišnje, pa onda to ljudi slušaju godinu dana i zapamte je. Dogodio se nekakav nenamjeran marketing. Probao sam nešto i u Americi, ali shvatio sam da nije važno gdje si, uvijek su ista sranja oko tebe. Onda sam se odlučio raditi ovo što volim...

Znači, proces stvaranja je kod tebe bolno iskustvo?
Bolno i preteško. Ne znam kako neki glazbenici tvrde da imaju sto pjesama na lageru. Kakve su te pjesme? Ja oko jedne pjesme izludim, pazim na svaki ton, gdje će činela opaliti, koja žica gitare se mora čuti... O svemu tome razmišljam, a za to treba puno vremena, što ću...

'Zec' je, dakle, konačno objavljen lani. Kako je biti najstariji debitant na Balkanu?
- Sasvim OK. Osjećam se svakako... Pjesme mi se sviđaju, a i koncerti su dobri. Samo mi nekad prigovaraju da imam samo trinaest pjesama. Takvi neka idu na Balaševića, pa nek' im on svira četiri-pet sati.

Uglavnom, drugom albumu se ne moramo tako skoro nadati...
Bit će, bit će... kad zamirišu jorgovani. Dvije pjesme imam, a za ostalo ćemo vidjeti. Možda čak i iduće godine.

Pjesme s prvog albuma redom su nazvane isključivo jednom rječju. Radi li se o koncepciji koju samo ti razumiješ?
Znaš kako je... štednja. Da se slučajno ne bi u tiskari istrošio printer. Ma ne znam odakle mi to, tako sam odlučio. A tako će biti i ubuduće.

Za tebe kažu da si alternativni glazbenik. Koliko je u tome istine?
Isto tako govore da sam ja autor progresivne muzike, al' najviše mi se sviđa kad su moju glazbu nazvali nadrealnim popom. To mi najbolje zvuči.

Što bi to bilo?
- Pop koji nije realan. Al' ako dobro zvuči, može biti što hoće. A ispalo je da me narod voli takvog kakav sam. I to sve generacije, stari, mladi, udovice, poštari i rudari. A ako te narod voli, onda je to valjda - narodna muzika.

Prvi su se put Zagrepčanima predstavio prije nekoliko mjeseci u KSET-u. Kako ti je to izgledalo?
Čim sam ušao u KSET osjetio sam nekakvu dobru energiju, podsjetio me na neki newyorški underground klub. I onda se sve napunio rajom, iznenadio sam se kako su toplo reagirali. Isto kao da smo svirali pred svojima u Sarajevu. Nevjerojatno...

A sad, u četvrtak, slijedi Tvornica, gdje bi se, ako bude sreće, moglo okupiti preko tisuću ljudi...
Nisam nikad nastupao u velikim klubovima, pa ne znam što me očekuje. Mislim da nikad nisam okupio tisuću ljudi. Al važnije je tko dođe, nekoliko koliko. Ako su ljudi ispod mene hladni k'o kamenje, onda bolje da ih je desetak, al' neka budu pravi. Tako su me plašili i s Eurovizijom, kao gledat će me dvadeset tisuća ljudi... Ma nema tu sreće - kad su ljudi predaleko od pozornice i kad je ogromna dvorana, sve je nekako sterilno.

Čemu se možemo nadati?
Od dvije nove pjesme, jednu ćemo sigurno izvesti, a drugu možda. Eto, počeo sam se i ja pripremati za svoje koncerte...