Da su padale sjekire, 30.000 posjetitelja bi vjerojatno jednako uživalo na koncertu giganta heavy metal scene.


'Kako je moguće da Metallica postoji već 29 godina i da je tek sada po prvi put u Hrvatskoj?', pitali su se na glas James Hetfield i Lars Ulrich pred trideset tisuća promrzlih i pokislih obožavatelja na Zagrebačkom hipodromu. Predugo bi trajao odgovor na to pitanje jer bi se moralo proći kroz našu specifičnu kompliciranu društveno povijesnu situaciju, pa će isti izostati i ovdje. Najbolje se okrenuti budućnosti i vjerovati da se na idući susret neće trebati predugo čekati.

>> Ne propustite Hard n' Heavy Week na Dnevnik.hr-u!

Blato na hipodromu, nije bilo do koljena, ali je bilo do članaka. Žitko, ljepljivo i sklisko. Mnogi su se opružili svom dužinom u njemu, računajući tu i uranjanje lica.

Uglavnom epski koncert koji se na ovim prostorima čekao najmanje dvadeset godina definitivno neće zaboraviti nitko tko ga je pohodio. Prije svega još se nije dogodilo niti jednom domaćem open air happeningu u povijesti da mu vrijeme toliko nije išlo na ruku. Kiša je bez prestanka dva dana natapala tlo, a nije prestala padati niti jednog trenutka tijekom nastupa, kako Metallice, tako i predgrupa.

Blato na hipodromu, nije bilo do koljena, ali je bilo do članaka. Žitko, ljepljivo i sklisko. Mnogi su se opružili svom dužinom u njemu, računajući tu i uranjanje lica, a autor ovih redaka je vidio jednu djevojku kojoj je u blatu ostala tenisica,dok ju je pokušavala ponovno obuti skakutajući na jednoj nozi.

No raspoloženje je bilo na visini i većina je bila u filmu 'ništa mi neće ovaj dan pokvarit'', jer Metallica je bend koji je uz Iron Maiden svakom metalcu čvrsto prirastao srcu, pa čak i onima koji su ga obožavali prije, a sada se drže teorije: Oni su se raspali, ponovno okupili, ali više nisu Metallica.

Koliko god takvi puritanci bili pravu, ipak će i sami priznati da im srce zatitra kad čuju uživo svaku pjesmu Metallice do prekretničkog 'Crnog albuma'.

Koncert je u toj maniri i započeo. Euforija je sve zahvatila na 'Creeping Death' kojom je započeo koncert, i imala uzlaznu putanju na sljedećoj 'For Whom The Bell Tolls', da bi 'Fuel' bio ekstra dolijevanje ulja na vatru. Da nije odsvirana 'Fuel', početak koncerta bi doslovce sačinjavale isključivo pjesme s albuma 'Ride The Lightning'. Dakle nakon 'Fuel' su slijedile 'Ride The Lightning' i 'Fade To Black', nakon čega je došlo vrijeme za predstavljanje posljednjeg studijskog albuma 'Death Magnetic'.

No to je malo ohladilo atmosferu, što je primijetio i Hetfield jer je upitao publiku kako joj se sviđa novi album nakon 'The End Of The Line', na što uzvik posjetitelja i nije bio toliko složan. Najbolje su bile prihvaćene balada 'The Day That Never Comes' i 'Broken Beat & Scared' koju je frontmen posvetio publici na zagrebačkom koncertu koja u teškim uvjetima sve trpi radi dobrog koncerta. Ali i sam je mogao odvagnuti koliko su jače stare pjesme kad je odvalio rif 'Sad But True' i kad se adrenalin ponovno vratio u većinu prisutnih.

Uvod pjesme 'One' je iskorišten za pirotehničke egzibicije i sveopći vatromet, a u skladu i s prvim snimljenim video spotom Metallice , članovi benda su samo za tu pjesmu bili na tri velika video zida prikazani u crno bijeloj tehnici.

Finale je bio rezerviran za najveće hitove, a publika je od riječi do riječi pjevala ''Master Of Puppets', 'Battery', 'Nothing Else Matters', i 'Enter Sandman. Bis je započeo s pjesmom 'Am I Evil' grupe Diamond Head, za koju je Hetfield rekao kako je upravo ta pjesma zaslužna za postojanje Metallice, jer ih je ona doslovce okupila.

Sam kraj koncerta pripao je pjesmama s debija 'Kill 'Em All', prvo 'Hit The Lights', i na samom kraju 'Seek & Destroy' koju je publika najglasnije otpjevala. 'Znam da vam je prvi album najdraži', konstatirao je Hetfield, ali daleko od toga da je bio rezigniran zbog toga, prije se stekao dojam da mu je drago.Koincidencija, ili ne, kiša je nakon 'Seek & Destroy' prestala. Je li tome pridonijelo zborno pjevanje trideset tisuća grla teško se može dokazati, ali dogodilo se.

Od predgrupa najbolji kontakt s publikom ostvarila je Volbeat, danska heavy rock grupa koja jednako crpi inspiraciju iz glazbe Johnnyja Casha i Metallice. Osim što je prilično kvalitetnija od američke predgrupe High On Fire, frontmen grupe je sam sebe zalio bocom vode kad je vidio u kojim uvjetima je publika i time na pošteni način 'kupio' prisutne.

Koncert Metallice se već sada može prozvati koncertom godine, ako ni zbog čega drugog, onda zbog publike koja u katastrofalnim vremenskim uvjetima za ovo doba godine nije klonula, već izgurala pozitivno ozračje do samog kraja.

Metallica je trijumfirala, a Hard n' Heavy Week na Dnevnik.hr je tek počeo!