Predstava u brodvejskom kazalištu Broadhurst premijerno je odigrana prije nekoliko dana, kritičarima su ruke pune posla, a tekstovi još uvijek pristižu na redakcijske adrese.
drama u dalmaciji
Građani prijavili ljude s uznemirujućim maskama koji ulaze u dvorišta: Intervenirala policija, evo o čemu je riječ
Države povlače vojnike
Hoće li Amerika napasti Iran? Oglasio se Trump: "Ako se to dogodi, svi ćemo biti jako uznemireni"
POVRAT POREZA
Dobre vijesti za dio građana! Novac će uskoro sjesti na račune, evo tko će dobiti najviše
Režiju Lawovog Hamleta potpisuje Michael Grandage koji je Hamleta prethodno postavio na daske londonskog Donmar Warehousea. Osim Judea u predstavi glume Geraldine James kao kraljica Danske i Hamletova majka Gertruda, Kevin R. McNally kao kralj danske Klaudije, Ron Cook kao dvorski komornik Polonije, Peter Eyre kao Duh, Gwilym Lee kao Polonijev sin Laert i Gugu Mbatha-Raw kao Polonijeva kći Ofelija.
'Kiša mlakih kritika pljuštila je po Lawu i produkciji u cjelosti'
Londonska predstava nagrađena je povoljnim recenzijama i kritikama koje se uglavnom fokusiraju na interpretaciju izuzetno teških i jakih stihova kojima je Law uvjerio englesku publiku. Međutim, američka produkcija je mnoge kritičare razočarala. 'Kiša mlakih kritika pljuštila je po Lawu i produkciji u cjelosti', pišu američki mediji.
Ben Brantley, New York Times: 'Njegov pretjerano fizički nastup mogao bih usporediti sa sportašem koji se priprema za Olimpijadu. Ljudi koji su u potrazi za introspektivom u čovjeku koji je sinonim za tu aktivnost mogu samo ostati zbunjeni, jer ovaj Hamlet nikada nije pogledao u sebe, što znači da nikada nije odrastao kao lik'.
David Rooney, Variety: 'Lawov nastup je kao vreća prepuna raznolikih plodova - na neki način impresivna, a na drugi 'odmaknuta'. Većina njegovih riječi ispljunuta je strastvenom gorčinom, ljutnjom i gađenjem te Law takav intenzitet drži do samog kraja što postaje zamorno. Produkcija je probavljiva, ali izuzetno rijetko uzbudljiva i dovoljno pokretna'.
Lawova plitka interpretacija
Peter Marks, Washington Post: 'Ako stih aludira na nebo, možete se kladiti da će Law pogledati u nebo. Za svaku akciju koju neki glumac učini, Law ih učini najmanje četiri. Nikada ne prestaje gestikulirati. Misli li Lawov Hamlet da je cijeli svijet sveučilišna pozornica?'
Charles McNulty, Los Angeles Times: 'Jude Law možda nema dovoljno emotivan nastup ili ne izražava dovoljno 'dubokog' Hamleta, ali je uspio održati kakav takav balans u najzahtjevnijoj Shakespeareovoj ulozi, mada je njegova interpretacija i više nego plitka. No, uspio je uhvatiti ono što je kritičar William Hazlitt jednom prilikom opisao kao ključ osobnosti glavnog protagonista ove tragedije - entuzijazam i jaka emocija''.
Jedan od najpoznatijih kritičara na svijetu, John Simon Bloomberg, napisao je: 'Kada bismo ovog Hamleta zamislili kao automobil, onda bismo za taj automobil rekli da je defektan. Ova je predstava nalik na film B produkcije, međutim, Jude Law daje dobar doprinos svoj toj gluposti, dok su njegov entuzijazam i kinetičko čitanje monologa s vremena na vrijeme dobrodošli'.