Vokalno bezinstrumentalni dvojac Lucić - Dežulović nastupili su treći dan Motovun Film Festivala na terasi hotela Kaštel i izveli svoje urnebesno smiješno glazbeno djelo 'Melodijama Bljeska i Oluje', koje je nadahnuto temama o kojima se hrvatska estrada, barem onaj dio koji bi ikada poželjeli spomenuti, još nije usuđivala propjevati.
Nastup je bio odgođen za oko sat vremena zbog nestanka struje koji je cijeli Motovun zavio u mrak na nekoliko sati, a po kuloarima je kružila neprovjerena informacija da je blackoutu kumovala jedna neispravna friteza.
Lucić i Dežulović su otvorili 'Melodije' sa njihovom parafrazom 'Povijesti Hrvata' Vjekoslava Klaića, koja je u njihovoj izvedbi iz nekog nepoznatog razloga neodoljivo podsjećala na 'Čavoglave' Marka Perkovića Thopsona.
'U Krapini na izvoru naše baštine, stala braća da obrane naše pećine, stala braća da obrane naše pećine!', zaorilo se na terasi hotela Kaštel, uz opće odobravanje publike. Nakon 'Povijesti Hrvata' uslijedila je podjednako urnebesno smiješna 'Tri puta sam vidio Ivana Pavla', parafrazu Balaševićeve pjesme 'Tri puta sam vidio Maršala'.
Lucić i Dežulović su izašli na jedan bis te pokazali da im je Marko Perković Thompson definitivno jedan od omiljenih motiva, jer su otpjevali poteškoće Boba Dylana, s kojima se Perković ne sreće često, da napuni prostore u kojima svira. No Lucić i Dežulović su završili večer sa zaključkom da je i taj problem rješiv, te sve što je potrebno da Thompson pošalje Dylanu sve svoje Hrvate…
