Siščani 53 puta udisali bolest

Ali nema taj miris veze s blagdanskom trpezom ili idličnim obiteljskim prizorima za raskošnim stolom... to je miris bolesti.

Pročitajte i ovo Pitanje zdravlja Kvaliteta zraka u Hrvatskoj pod upitnikom: Ovo je 17 crnih točaka Kolumna Ivane Paradžiković Koliko ste hrane danas bacili?

Smrad koji se toliko uvukao u nosnice Kutinjana da više ne pamte one dane kada ga nije bilo.
Nekada smo se sablažnjavali plamena koji je sukljao iz visokog dimnjaka (koji inače služi kao ispušni ventil). Danas pak, kad ga vidim, znam da sam doma.
Pamtim kada smo tek doselili u taj mali moslavački gradić. Nismo navečer smjeli otvoriti prozore jer je nepodnošljivo zaudaralo. Ponekad, kada bi razina nedozvoljenih čestica u zraku bila miljama iznad dopuštene granice – zavijale bi sirene. Poput ratne uzbune. Samo što za ovu opasnost nema skrovišta. Mama tada nije sušila veš na balkonu jer bi požutio.
Takvu boju kože, žutu, izmučenu kemoterapijama danas imaju mnogi ljudi koji su sa mnom dijelili taj grad.
Mamina prijateljica – karcinom dojke, susjeda iz stare zgrade – karcinom želuca, tata – karcinom pluća...
Najnoviji podaci Državnog registra za rak ukazuju da je nešto pošteno trulo u Sisačko-moslavačkoj županiji... pogotovo u gradu Sisku.
U prvom izvješću koje je upućeno saborskom odboru za zaštitu okoliša stoji kako je stopa mortaliteta od malignih bolesti u tom gradu 13,35, a za cijelu Hrvatsku ta stopa iznosi 1,05.
Ono što najviše šokira je podatak da se to odnosi na dobnu skupinu od 7 do 19 godina. To su brojevi bolesne djece.
I onda, nakon nekoliko dana – nova tabela. Stopa je 0. Pogriješili su, kažu.
Roditelji bolesne djece kažu nešto drugo. Danka Derifaj posjetila je tri takve obitelji. Svoje će vam priče oni ispričati večeras u Provjerenom u 22 sata.
Prošle je godine londonski The times donio istraživanje tima britanskih epidemiologa provedenog na 22 400 djece... istraživanje koje je trajalo 27 godina. Ustanovili su da su djeca koja su rođena u krugu od 5 kilometara od nekog izvora zagađenja u 20 posto većoj opasnosti da umru od leukemije i drugih vrsta raka. Najvjerojatniji način na koji je došlo do povećanja broja oboljele dječice je djelovanje zagađivača iz zraka odnosno udisanje benzenskih para koje ispuštaju industrijska postrojenja: rafinerije nafte – imamo, čeličane – imamo, cementare – imamo, itd. Ali nemamo Erin Brokovich.
Unatoč onome što i laik vidi, ali ne može dokazati, Zavod za javno zdravstvo ne vidi i ne dokazuje. Jer radi se o manjim područjima i uzorcima i potrebno je provesti posebna epidemiološka istraživanja na terenu koja bi mogla dati preciznije informacije... uvijek isti odgovori.
Nema istraživanja – nema povezanosti sa zagađivačem. Slučaj riješen.
Lysekil je najveća i jedna od najmodernijih naftnih rafinerija u Europi. Inteligentno rješenje iz Švedske. Pa ipak, u proteklih 10 godina broj oboljelih od leukemije je dvostruko veći od očekivanog, iako razine čestica zagađenja nikada nisu prelazile dozvoljeni limit.
Očekivano 20 oboljelih. Stvarno 33 oboljela! A najmodernija tvornica. Sve po propisima.
Ovog je mjeseca saborski Odbor za zaštitu okoliša raspravljao o broju prekoračenja dopuštene koncentracije sumpornog vodika u protekle 3 godine.
Iako je takvo pekoračenje dozvoljeno 7 puta godišnje rafinerija ga je prekršila 53 puta.
Samo 53 puta u godini dana Siščani su udisali bolest.
I? Što 'i'? Nikom ništa.
Bez obzira na članak 69. Ustava Republike Hrvatske koji glasi: svatko ima pravo na zdrav život.

>> Koliko ste hrane danas bacili?
>> 'Nisu svi cigani Romi'
>> Utopija je vjerovati da vladajući znaju što rade
>> Barijere su predrasude, a ne invaliditet
>> Žmirimo nad novcem okrenutim na crnom tržištu nekretnina