'Nisu svi cigani Romi'

Pročitajte i ovo 8. mart Zašto Dan žena slavimo baš na današnji dan? Kolumna Ivane Paradžiković Utopija je vjerovati da vladajući znaju što rade

Hrvatska je odgovorna za diskriminaciju i kršenje prava na školovanje 15 romskih učenika iz Međimurja... presudio je tako protekli tjedan Europski sud za ljudska prava u
Strasbourgu.

Hrvatska će svakom od tih Roma morati platiti 4.500 eura plus 10 000 eura sudskih troškova.
Nasmijana lica na pressici. Među njima i 20godišnja majka dvoje djece. Jedno visi na dojki, staro tek 7 dana.
'Jako sam sre-tan što je sud pri-zna-o da sam bio u pra-vu'. slovkajući čita s papira Gordan.
Gordan je izborio pravdu na sudu, ali s 20 godina Gordan još nije naučio čitati.
Zato što je bio diskriminiran ili...?
Dvoje djece s 20 godina. Zato što je išla u poseban razred... ili?
'Tradicija ne smije biti iznad zakona', kaže mlada Nura. Završila je studij farmacije, zastupnica je u gradskoj skupštini grada Zagreba. Nura je također Romkinja. Upoznat ćete je večeras u <i>Provjerenom</i>.

Ova je tema postala predmetom jedne burne rasprave. 'Cigani će zavijek biti cigani'... kaže jedan od aktera te diskusije. Kako da država reagira, kako da represivni organi budu represivniji... kad oni ne mare za zakone, ne mare za društvene, općeprihvaćene norme?! Oni se ne boje policije, zatvora..
Državne institucije zapravo su te koje su krive, dodaje, što su u našem društvu, našoj stvarnosti Romi ostaju cigani.
Djeca se upisuju u škole samo zbog socijalne pomoći... dječjeg doplatka. Ali to im je tako zakonom omogućeno.
Vozim se u autobusu i kontrolor me traži da pokažem kartu... kaže drugi poznanik... kraj mene 5 tinejdžera Roma... njih je kontrolor samo zaobišao. Neće s njima uopće imati posla!
Lakše je okrenuti glavu od njih i reći to je tako u njihovoj tradiciji. Oni se rano žene. Oni prekidaju školovanje. Oni su specijalizirani za prosjačenje.

A što je sa zakonima Republike Hrvatske?
Maloljetnički brakovi su zabranjeni.
Osnovnoškolsko obrazovanje je obavezno.
Prosjačenje je kažnjivo.
Jedna poznanica je učiteljica. Radi u školi u jednom manjem mjestu blizu Zagreba.
Njezino dijete ne ide u školu u kojoj ona predaje.
Jer u taj razred ide 15 malih Roma. Oni ne znaju jezik. Oni se ne kupaju. Na nastavi su zapravo samo do užine, a onda se poslije nastave pred školom skupi njih 50ak i drugoj djeci kradu mobitele, sendviče, novce...
I nikom ništa!
Nitko ne smije dići glas... jer osudit će ih se zbog predrasuda.
Najlakše je dijeliti lekcije o moralu kaže nama koji moramo živjeti kraj njih.
I ona se zato učlanila u facebook grupu Nećemo dozvoliti da nas Romi odvedu u propast koja je osnovana odmah nakon presude Europskog suda.
Postala je jedna od 2398. članica
Digla je glas za svoje dijete. Za njegovo pravo na školovanje. Pravo da ne ide u školu i iz škole u strahu.
Ali učinila je to anonimno.
Tko je tu zapravo licemjeran?
Pričam danas o Nuri, Dušku i Čazimu... Visokoobrazovanim, uspješnim mladim ljudima...koja će vam srušiti predrasude o Romima.
I znam da će jedno malo, devetogodišnje dijete, s posebnim nestrpljenjem čekati tu večerašnju reportažu.
Mamin dečko njegovog je mlađeg brata polio benzinom i zapalio.
Tek ih je tada socijalna služba oduzela majci.
Imali su sreće. Posvojeni su.
On sada ide u drugi razred. Zanima ga religija. Strastveno proučava kršćanstvo, budizam...a navečer, kada svi odu spavati ispod jastuka vadi malu skrivenu knjižicu. Romski rječnik.
Želi naučiti svoj jezik... jer ne želi zaboraviti svoje porijeklo.
Jednog dana kad naraste, kaže, u bijeloj liječničkoj kuti, moći će ponosno reći: da, i ja sam Rom.