'Seljačka buna' ogledalo je loše politike

Danas, u nedjelju poslijepodne, ostala sam nemalo iznenađena kad sam vidjela prizor u kojem jedan prosvjednik jače tjelesne građe s leđa napada policajca koji je tamo mirno stajao, poslan da osigurava skup. To s leđa i bez izravnog povoda učinilo mi se neobično ružno… Bio je to jasan pokazatelj da prosvjed više nema formata, da se bijes ne kontrolira. Zapravo taj napad mi je djelovao kao bijes koji se izlijeva ne samo zbog neisplaćenih poticaja, već i zbog raznih drugih, tko zna kojih problema koje dotični prosvjednik nosi u glavi.

Pročitajte i ovo Kolumna Ivane Petrović Kome je u interesu diskreditirati hrvatsku sportsku heroinu Kolumna Marije Miholjek U nemilosrdnoj 2010. ipak ima stvari kojima se možemo veseliti

Napad na policajca dogodio se kod Vinkovaca, a dva sata poslije kod Virovitice policajci su nekontrolirano 'rigali' svoj bijes. Mlatili su ljude koji su se uputili prema granici s Mađarskom. Najmanje 20 seljaka završilo je na hitnoj. Ma strašno.

Imamo politiku bez vizije i strategije

'Seljačka buna' koja cijeli tjedan kipti jedno je od ogledala loše hrvatske politike. Politike bez imalo vizije ili strategije. To je ogledalo jeftinog populizma kojeg je veliki mag bez presedana i konkurencije bio Ivo Sanader. Kupujući socijalni mir on im je ljetos, nešto prije ostavke, opsjenarski obećao isplatu novca za poticaje. Traktori su i tada bili na ulicama.

Šuker i Čobanković i ekipa tada mu se nisu suprotstavili, nisu kriknuli da to ne radi jer novca više nema. Ali što se može, Šuker i Čobanković su tada bili 'lojalni poslušnici' kao što i danas vjerojatno 'lojalno šute' gđi Kosor. Vjerojatno je u komunikaciji na djelu ona famozna HDZ-ova konstrukcija sa sastanaka, koja glasi otprilike ovako: 'Kao što ste Vi Predsjedniče već sjajno primijetili i briljantno zaključili...' Samo što je umjesto 'Predsjedniče' sad umetnuto 'Predsjednice'. To je jednostavno ekipa koja krizu, pa i ovu novonastalu sa seljacima, ne zna riješiti. Zašto? Zato jer je u principu to ne zanima. Njih (uglavnom većinu) zanimaju samo njihove fotelje, položaji i sitne sinekure. I jedini model vlastita održanja vide samo u dodvoravanju, prvo Ivi Sanaderu, a sad Jadranki Kosor. Oni se groze silaska s vlasti, prestanka vožnje pod rotirkama, sitnim benefitima poput besplatnih vikend-boravaka po uglavnom opatijskim hotelima i vilama.

Odgovornost za krizu snose svi

U tu rupu neznanja i straha za vlastitu komociju ulazi jednako nesposobna i jednako častohlepna opozicija. Oni potiho jare, za nastalu krizu sa seljacima optužuju izravno premijerku Kosor. Njihov plan je već neko vrijeme dobio jasne konture. Premijerku 'puštaju' da odradi sve teške, nepopularne i 'prljave' poslove, ne bi li je potom udarili u trenutku kad sve dođe u pitanje i bude na rubu kolapsa. Je li premijerka Kosor baš isključivi krivac novonastale situacije? Dakako da nije.

Odgovornost i krivnju za ovu 'seljačku bunu' baš kao i cijelu hrvatsku krizu snose svi, sve dosadašnje vlade bez razlike. S nepotističkim i cezarističkim modelima ponašanja, svi bez razlike vođeni onom Šenoinom 'nostra sunt rura, nostra sunt jura…' (naša su sela, naša su prava). Ni posljednje dvije HDZ-ove Vlade, baš kao ni ona SDP-ova (koalicijska) prije njih nisu imale, napravile ili predvidjele bilo kakav plan, strategiju za preživljavanje tranzicije…

Nema obrata bez uspostave vladavine sposobnih

Na pljačkaškom privatizacijom opustošenu zemlju 2000. se samo navezala politika od danas do sutra, politika foteljarstva i vladavina raznih lezilebovića koji nam i danas bilo s vlasti, bilo iz oporbe, prodaju istu maglu. U Hrvatskoj nikakve povijesne obrate ne možemo ni očekivati dok se ne uspostavi kakva-takva meritokracija - vladavina sposobnih. I nitko me ne može uvjeriti da HDZ i SDP kao dvije najbrojnije političke stranke u svojim redovima nemaju takve ljude. Ima ih, samo im se ne da šansa. Jer ih neki Šuker ili Linić jednostavno ne podnose, boje se njihova znanja.

Znanje je potrebno i za rješavanje krize sa seljačkim prosvjedima. Dok ga ne nađe, Vlada mora ispuniti obećano, ljudima isplatiti ono što im duguje, a nakon toga kazati: 'Dosta! Nema više, nema novca, došlo se do dna.' I napraviti detaljnu inspekciju na što je točno novac od poticaja potrošen. Premijerka je rezolutna u izjavi da novca za cjelokupan dug nema. I nema ga. Ipak, možda bi se našao način da ga se namakne.

Treba 'desanaderizirati' komunikaciju

Da npr. krene od Ministarstva vanjskih poslova, zatvori sva nepotrebna diplomatska predstavništva po egzotičnim destinacijama, vrati doma 'ugovorne' Sanaderove i Mesićeve prijatelje, odanike i pajdaše, koji s diplomacijom imaju veze k'o kraljević Marko s kompjutorom, da standardizira korištenje stanova u diplomatskim misijama, a ne da se za svaku personu i njegovu /njezinu obitelj traži novi, veći, skuplji, da preispita stipendije koje MVP dijeli po BiH, a nitko ne zna komu one idu, da detaljno preispita zapošljavanje i način plaćanja 'lokalaca' po našim ambasadama itd... Tu bi se možda dalo namaknuti dio novca za seljake...

I da hitno 'desanaderizira' komunikaciju i ukine idolopoklonstvo praćeno frazom 'kako ste vi to već sjajno primijetili'... Jadranki Kosor nitko ne može poreći snagu i volju… Ima li je međutim i za 'grube rezove' među svojima? Ako ima, uspjet će, ako nema, ostaje mentalitet 'nostra sunt rura, nostra sunt jura'. A onda, jao si ga nama...

>> Arhiva