"Slobodan Praljak nije ratni zločinac, s prijezirom odbacujem vašu presudu", posljednje su riječi Slobodana Praljka, koji je na današnji dan 2017. godine u sudnici tadašnjeg Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu pred kamerama i punom sudnicom ispio bočicu s otrovom. Preminuo je u bolnici dva sata kasnije, a istraga je pokazala da je popio ubojitu dozu kalijeva cijanida pomješanu s vodom.
Uoči izricanja presude napisao je pisma supruzi i odvjetnici Niki Pinter.
Gotovo godinu dana nakon što je počinio samoubojstvo u televizijskom prijenosu uživo i tim činom šokirao sve prisutne u sudnici, kao i one koji su pratili izricanje presude, nizozemsko tužiteljstvo objavilo je kako je završilo istragu o njegovoj smrti. Zaključeno je da nije utvrđeno na koji je način Praljak otrov unio u sudnicu, kao ni tko mu ga je nabavio, iako posjedovanje kalijeva cijanida nije kazneno djelo.
Krivi za progone, ubojstva, silovanja, deportacije
Presuda Praljku izrečena je u sklopu procesa tzv. hercegovačkoj šestorci, u kojemu je uz Praljka suđeno i Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Milivoju Perkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću. Sva šestorica osuđena su na zatvorske kazne, ukupno 111 godina. Teretilo ih se za zločine počinjene na području BiH tijekom 1993. i 1994. godine.
Na teret im je stavljena pojedinačna i zapovjedna odgovornost za teške povrede Ženevskih konvencija, kršenje zakona i običaja ratovanja te zločine protiv čovječnosti. Sudsko vijeće tada je zaključilo da su krivi za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, ubojstva, silovanja, deportacije, uništavanje gradova, naselja i sela, teroriziranje civila i ostalo.
Između ostaloga, riječ je o zločinima u Prozoru, Gornjem Vakufu, Jablanici, Stupnom Dolu te Mostaru, gdje je srušen Stari most.
Prvostupanjska, nepravomoćna presuda ima i kvalifikaciju udruženog zločinačkog pothvata na čijem čelu su po presudi bili Franjo Tuđman i Gojko Šušak. Kako stoji u presudi, cilj udruženog zločinačkog pothvata bilo je osnivanje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini, koji bi se naknadno pripojio Hrvatskoj ili postao samostalna država tijesno vezana uz Hrvatsku.
Također, u zaključku presude piše i da je to bio međunarodni sukob u kojem je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
Suđenje je trajalo od 2006. godine, nakon što su se svi optuženi sami predali sudu.
