Grad podno Bilogore dom je i Libanonca. "Bjelovar mi se sviđa kao grad, kao ljudi. Mali je grad, a ima sve sadržaje kao veliki grad. Apsolutno se osjećam kao Bjelovarčanin i dokaz toga je što sam ovdje 35 godina'', govori Ali Allouch, ravnatelj Opće bolnice Bjelovar.
Od toga je posljednjih pet na čelu bolnice. Bjelovarčani su ga dočekali raširenih ruku.
''Ja kao stranac tada kada sam došao u Bjelovar, nisam se osjećao kao stranac'', rekao je.
Stranac nije ni Jasmina, ovdje se rodila i na svijet donijela tri sinčića. Pomoć za mlade obitelji od Grada stigla je ove godine, vrtić je besplatan za svako treće i sljedeće dijete.
''Naša treće dijete zauvijek će ići u vrtić besplatno zato što su sada uveli tu novu mjeru. Kada Ivano krene u prvi razred, i dalje će treće ostati besplatno'', komentira Jasmina Marušić, članica udruge Obitelji 3plus.
Ali djeci nedostaje više parkova, da se mogu igrati skrivača na velikim površinama.
''Možda još koji ovakav parkić, po meni nekako ih je malo u gradu, veliki je minus to što u okolnim mjestima nema nikakvog dječjeg igrališta'', izjavila je Marušić.
Svake je godine sve više beba. Ako to kaže glavna primalja, onda znate da peticija za gradnju šeste osnovne škole drži vodu.
''Ima jako puno mladih obitelji, nekako se cijeli grad širi prema sjeveru, pa se nadam da će se dogoditi to da imamo novu školu'', objašnjava Renata Panić iz Bjelovara.
Industrija napreduje
Možda će netko od tih školaraca ući u IT svijet, koji je ovdje u Bjelovaru u procvatu. Jedna je tvrtka počela s radom prije dvije godine sa svega tri zaposlenika, a sada kodove rješava njih 20 - 19 iz Bjelovara i jedan iz Križevaca.
''Nekakav plan u sljedeće tri-četiri godine bio bi do 40-ak zaposlenika. Posljednjih nekoliko godina grad Bjelovar dosta je fokusa stavio na moderne tehnologije, na tvrtke koje se bave informatikom, bilo opremom, bilo razvojem softvera, i jako to stimulira'', govori Danijel Baruškin iz IT firme u Bjelovaru.
Otvoreno je i sveučilište računarstva pa tako grad proizvodi stručne kadrove, ali i otvara mogućnosti da se oni zaposle. Tony je, primjerice, student treće godine računarstva.
"Za nas koji smo IT sektor mislim da je poprilično dobra priča. Ako mi se pruži šansa, tu ću ostati, ne bih volio ići van, ni izvan Bjelovara ni izvan Hrvatske. Svi moji prijatelji koji nisu bili u području tehnike ili medicine bili su prisiljeni otići van raditi, npr. u Njemačku, Austriju'', objasnio je Tony Mostovac iz Bjelovara.
Možda bi posla bilo više da se nije ugasilo puno industrijskih pogona. Bjelovarska industrija mesa danas izgleda kao da je vrijeme stalo.
''Dosta veliko industrijsko središte gdje su bile četiri dobre tvornice drva, industrija, Tomo Vinković, Sirela, Bilogora. Stvarno je bilo puno jako dobrih tvornica koje su radile, međutim '91. se stjecajem okolnosti sve to smanjilo'', komentirao je Željko Popović iz Bjelovara.
Smanjila se i stočarska proizvodnja. Bjelovar je nekada bio njezino središte. Hrvatska je krajem 80-ih godina izvozila oko 300 milijuna kuna vrijednosti goveđeg mesa, sada smo pali na 10 posto od te proizvodnje.
''Mi sada uglavnom radimo za vanjska tržišta 60 posto, u odnosu na 40 posto za domaće tržište. Danas nas u Hrvatskoj uglavnom hrani meso iz Poljske, Nizozemske, Italije. Sve te zemlje uredno nas hrane, mi imamo sve prirodne resurse, ali se ponašamo kako se ponašamo'', govori Toni Raič, vlasnik obrta za uzgoj goveda.
Dok se broj stoke smanjuje, povećava se broj bolničkih kreveta. U Bjelovaru je počela gradnja jedne od najmodernijih bolnica u Hrvatskoj, vrijedne 272 milijuna kuna. Građani su sudjelovali u izboru boje pročelja. Ali nije bolnica jedina koja liječi, već i konji. Šetnja s njima prava je terapija. Bjelovar ima čak 14 konjičkih klubova.
''To mi jako pomaže što se tiče spazma, opuštenija sam, mogu bolje hodati , vježbati i stajati'', rekla je Maja Kovačević iz Bjelovara.
Ali tajna seoskog turizma ne leži samo u njima nego i u čaši dobrog vina i prirodi koju ovaj kraj ima.
''Otvorili smo i jedan mali obiteljski kamp i tu je 2016. bio sve veći broj kampera. Mi smo na toj balkanskoj ruti gdje gosti prvo idu prema Dalmaciji, zatim se preko Bugarske, Rumunjske, Grčke vraćaju u Europu.
Dakle, tražilo se nešto što je izdvojeno, tražilo se nešto što nije masovni turizam. To je ta vrsta gostiju koja traži baš ovakve mirnije destinacije, pogotovo sada u koronakrizi'', objasnio je Saša Šapić, vlasnik OPG-a iz Puričana.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr