Na jesen će u prve razrede osnovnih škola krenuti nova generacija prvašića. Koliko će ih biti još nema službenih podataka, ali u posljednje se vrijeme s posebnom pozornošću prati koliko njih ipak neće "na vrijeme" krenuti u školu, odnosno koliko će ih dobiti odgodu polaska u prvi razred. Prošle godine bilo ih je nešto više od 4000. I dok su jedni vide porast broja odgoda kao zabrinjavajući trend, postoje i oni koji smatraju da razloga za brigu zapravo nema. Evo što kažu brojevi.
Trend povećanja broja odgoda vidljiv je u Bjelovarsko-bilogorskoj i Brodsko-posavskoj županiji. U Šibensko-kninskoj je prošle godine bilo 39 odgoda više nego 2019., a u Virovitičko-podravskoj županiji također ih je više - prije pet godina bilo ih je 22, a posljednje dvije godine po 67. Rast broja odgoda nije se dogodio u Gradu Zagrebu, ali su ga primijetili u Zagrebačkoj županiji. Prije tri godine bilo je 355 odgoda, a u protekloj školskoj godini 394. Na ovaj trend ukazuju i brojevi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Iako broj djece kojoj se odgađa upis varira iz godine u godinu, neki pokazatelji vrlo su jasni.
"Ako analiziramo ovih pet godina udio djece kojoj je odgođen upis zajedno s djecom koja su privremeno oslobođena školovanja blago raste. Ukupno u prvi razred nije krenulo 8,3 posto djece 2019., a 10,2 posto 2023. Promatrajući dulje razdoblje od 10 i 20 godina, značajno je porastao udio djece kojoj se odgađa upis u prvi razred. 2001. u prvi razred nije upisano samo 2,7 posto djece, a 2011. njih 3,8 posto", kažu iz Dubrovačko-neretvanske županije.
Procjena stručnjaka
Proces utvrđivanja psihofizičkog stanja za polazak u školu provodi niz stručnjaka, ovisno o broju stručnih suradnika koje škola ima zaposlene. Među njima su liječnik školske medicine, učitelj razredne nastave, ali i stručni suradnici u školi, od logopeda i psihologa do pedagoga i socijalnog pedagoga.
"Svatko od nas procjenjuje dijete, a na sastancima stručnog tima donosimo odluku je li dijete spremno za školu, treba li odgodu, dodatnu obradu ili će dobiti primjereni oblik školovanja", objasnila je Martina Erić, stručna suradnica logoped u zagrebačkoj Osnovnoj školi Retkovec.
I nitko od tih stručnjaka, naglašava, odgodu ne daje olako. Za svaku se procijeni što ona može donijeti djetetu.
"Takva odluka se ne donosi od danas do sutra, postoje određeni kriteriji. Odgodu ćemo dati kad procijenimo da će ona donijeti za dijete neke benefite, a roditelja uputimo što se očekuje da dijete u godinu dana usvoji kako bi bilo što spremnije za nove izazove", objasnila je logopetkinja Erić.
No, osim provjere stupnja razvoja, stručnjaci procjenjuju i može li ono napredovati uz poticaj te postoji li zapravo poteškoća ili je riječ o nezrelosti.
"Ako dijete kasni, bilo u govorno-jezičnom razvoju, bilo u grafomotorici, što je ključno da bi mogao uspješno usvojiti čitanje i pisanje, procjenjujemo radi li se o nedovoljno poticanom, djetetu koje je nezrelo, pa će prirodnim procesom sazrijevanja moći za godinu dana krenuti, ili se radi o nekakvoj teškoći. Ako se radi o teškoći, odgoda je važna da bi se dijete moglo uključiti u tretman, maksimalno nadoknaditi teškoće i bolje startati u školi", ispričala je Koraljka Cvrk Sajko, stručna suradnica psihologinja u Osnovnoj školi Retkovec.
U javnosti se često čuju i komentari roditelja koji smatraju da je procjena djece za polazak u školu u posljednjih nekoliko godina sve zahtjevnija. No, stručnjaci odbacuju priče da se očekuje da dijete već za upis u školu mora znati čitati i pisati.
"Znači ne, dijete to ne treba znati, ali treba imati određene predvještine koje će mu omogućiti da bez teškoća usvaja pisanje, čitanje i računanje. Predvještine kao što su prepoznavanje nekih slova, mogućnost da prepriča događaj ili priču, da čuje od čega se sastoji riječ i razlikuje svaki glas unutar riječi pokazuju hoće li to dijete bez teškoća usvajati gradivo jer obrazovni sustav nije lagan i kad se u njega uđe, ne može se lako izaći", objasnila je logopedinja koja svake godine u svojoj školi procijenjuje između 80 i 120 djece.
"Nikada, svih ovih godina, niti jedan roditelj nije došao i rekao da smo super napravili jer smo upisali dijete u prvi razred iako smo mi predlagali odgodu, ali se ona nije dogodila jer nije bilo suglasnosti roditelja. Ali su jako često dolazili i rekli da im je žao što nas nisu poslušali", kaže psihologinja Cvrk Sajko, a isto iskustvo ima i logopedinja Erić.
"Uglavnom požale. Shvate da je to na kraju borba s vjetrenjačama. To dijete je, na kraju krajeva, s njima i oni imaju određena očekivanja, a dijete ta očekivanja ne može ispuniti i onda je to problem koji ostaje do kraja osnovnoškolskog obrazovanja. Za kasnije mi podatke nemamo", priča nam Erić.
No, Josipa Ljubanović iz Udruge Sidro - odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću, vidi drugu stranu odgoda. Najbolji je slučaj kad je razlog za odgodu poznat jer stručnjaci dalje znaju na što se fokusirati.
"Problem nastaje ako nemate odgojitelja koji na vrijeme prepoznaje problem, ako nemate podršku stručnog tima jer ih, naprosto, nema zaposlenih ili kad kod roditelja ne nailazite na suradnju. Odgode donose promjene u grupi. Odjednom imate sedmogodišnjaka koji je i fizički veći od ostalih. Najčešće, je sam u grupi. Često spominje prijatelje koji su otišli u školu, a o samoj školi ne želi uopće pričati jer je tužan, ljut i ogorčen. Toj osjetljivoj fazi treba dati puno važnosti u pripremnom dijelu rada", objasnila je Josipa Ljubanović.
Koraljka Cvrk Sajko smatra da je broj odgoda manje važan od kvalitete procjene i savjetodavnog rada s roditeljima.
"Roditelj mora razumjeti da to nije kazna već prilika da dijete nadoknadi ili razvije neke vještine koje će mu omogućiti bolji uspjeh. Jer neuspjeh na početku školovanja ustvari osudi dijete na lošu sliku o sebi i odustajanje te, kasnije, mogući razvoj smetnji u ponašanju jer dijete nije imalo priliku razviti dobru sliku o sebi", pojašnjava problematiku.
Mogući razlozi većeg broja odgoda
Prema analizama koje su napravili u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, na povećanje je djelomično utjecala integracija djece s teškoćama u razvoju u redovan sustav obrazovanja. Dok su se ranije ta djeca upisivala na termin u odgovarajuće programe obrazovanja, danas im se kroz odgodu upisa za jednu godinu i kroz privremeno oslobađanje školovanja daje prilika da što bolje usvoje predškolske vještine neophodne za polazak u prvi razred u redovnom sustavu obrazovanja. Također je veći broj roditelja djece urednog razvoja koji žele odgoditi upis djece za jednu godinu jer su rođeni pri kraju termina i procjenjuju da nisu spremni za školu.
"S druge strane, mi koji radimo s djecom primjećujemo kako je sve veći udio djece s odstupanjima i teškoćama jezično govornog, socioemocionalnog i grafomotoričkog razvoja. Uz neke uzroke na koje ne možemo puno utjecati tu su i uzroci koji leže u posve drugačijoj stimulaciji ranog razvoja kod djece u odnosu na generacije koje su odrastale u vremenu u kojem digitalizacija nije toliko oblikovala svakodnevni život djece i roditelja", objasnila je Jelena Dadić Račić, pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i sport Dubrovačko-neretvanske županije i dodala da bi tom problemu društvo trebalo posvetiti veću pažnju i pronaći nove načine preventivnog djelovanja.
Veći broj odgoda primijetila je i Josipa Ljubanović. Prema njezinom iskustvu, djeca su danas vrlo zaigrana, lakše gube koncentraciju, kraće se zadržavaju na odabranoj aktivnosti, a vrlo rijetko završavaju aktivnost do kraja.
"Neki roditelji sami traže odgodu jer, na primjer, smatraju da djeca nisu sposobna sama svladati put do škole i natrag, a i sve češće se čuje da žele da bude još godinu u vrtiću jer će ako je starije i ozbiljnije lakše svladati napore koje donosi škola. A onda dolazimo do toga da je djetetu dosadno u vrtiću, a naposljetku i u prvom razredu jer brže svlada cjelokupni program", kaže ona.
S druge strane, stručnjakinje u Osnovnoj školi Retkovec ne vide problem u broju odgoda, a povećanje njegova broja pripisuju nekim drugim trendovima. Među prvima koji su istaknule je spremnost roditelja da prihvate, pa čak i sami prepoznaju, da njihovo dijete treba odgodu. Uz to se danas više ne veže stigma.
"Nekada je to bila sramota i razmišljalo se 'što će drugi reći'. Sad su roditelji skloniji odgoditi dijete. I to povećanje se ustvari dogodilo jer su skloniji prihvatiti sugestiju teta u vrtiću i nas u školama. Prije su stručnjaci odustajali, nisu se željeli boriti s roditeljima koji se protive odgodi", kaže Cvrk Sajko i naglašava da roditelji sad već sami dolaze stručnjacima u školi kad uoče poteškoće.
Cvrk Sajko i Erić smatraju da je na broj odgoda utjecao i veći broj stručnih suradnika u školama. S većim brojem stručnjaka dolazi i bolje dijagnosticiranje problema, a tome se priključila i već spomenuta bolja informiranost i spremnost roditelja da sve to prihvate.
"Ja mislim da je jedan od značajnijih razloga i taj što su u školama bolje ekipirani stručni suradnici. Ministarstvo se tu zaista potrudilo da u školama i izvan Zagreba zaposle više stručnjaka", kaže psihologinja.
Trend modernog roditeljstva je, kaže Cvrk Sajko, da su djeca sve manje izložena roditeljskoj interakciji koja je neophodna da bezbolnije i brže zadovolje kriterije za školu.
"Obrazovno nepoticane djece je uvijek bilo. Oni koji im prije nisu čitali vjerojatno su isti oni roditelji koji im danas daju mobitel u ruke. Dijete koje je zdravo i poticano u drugim aspektima, vrlo brzo će nadoknaditi zaostatke. Ono što primjećujemo kao trend zadnjih 10 ili 15 godina je sve veće prezaštićivanje. Štiti dijete od bilo kojeg osjećaja neuspjeha ili negativne emocije je jako loše. To je puno veći problem koji je daleko teže nadoknaditi i da osigurati da dijete razvije psihološku otpornost", kaže psihologinja i upozorava da se takva djeca ne znaju nositi s time da nešto ne znaju ili im netko nešto ne da.
"Dapače, djecu povremeno treba izlagati manjem neuspjehu, dozvoliti mogućnost pogreške, a uz pomoć odraslih mogu naučiti kako da drugi put budu uspješniji. Tako će biti samopouzdaniji, razviti stav da se pogreške i neuspjeh mogu preživjeti te naučiti rješavati buduće izazove", zaključuje psihologinja.