Sugovornici Provjerenog iz ove priče prošli su pakao ovisnosti o alkoholu.
"Sve sam imao, a bio mi je potreban alkohol. I ja se pitam zašto mi je bio potreban. To je jako teško pitanje", rekao je jedan od bivših ovisnika koji je želio ostati anoniman.
Slučajevi poput njihovog nisu rijetki, a po svim pokazateljima bit će sve češći jer se konzumacija alkohola tijekom pandemije znatno povećala. Neki su to činili iz čiste dosade i zbog puno slobodnog vremena koje su počeli provoditi kod kuće, no nekima je alkohol bio bijeg od gomilajućih problema poput gubitka posla, financijske i svake druge neizvjesnosti.
"Treba imati na umu da mnoge stvari koje su ljudi radili u kontekstu opuštanja i hobija, poput odlaska u teretane, druženja i takve stvari, se nisu mogle raditi. Tako da je onda za očekivati da ljudi češće rade one neke druge stvari koje su im ostale pa onda u vezi s tim i veće vjerojatno pijenje alkohola", objasnila je psihologinja Tanja Dejanović Šagadin.
Upravo je ta kombinacija financijskih poteškoća, društvene izolacije i neizvjesne budućnosti doprinijela povećanoj konzumaciji alkohola, recidivnom liječenih alkoholičara i porastu broja zahtjeva za hospitalizaciju zbog uporabe različitih stimulans. Sve to uslijedilo je nakon prvog lockdowna.
"Stanje pandemije kao jedno produljeno stanje krize utječe na to da se ljudi iscrpljuju u svojim obrambenim oblicima, s mehanizmima s kojima se nose sa stresom i onda je vraćanje ovim nekim nepoželjnim oblicima ili sredstvima ovisnosti sigurno češće", rekla je Dejanović Šagadin novinarki Provjerenog Barbari Majstorović Ivezić.
"Tako da ljudi koji jesu, na primjer, bili na liječenju zbog alkohola imaju veću šansu da ponovno počnu piti. Naravno da neki do njih umjesto toga potraže neki drugi oblik pomoći, što je poželjno, ali je sasvim moguće i s većim je stresom veća i šansa da se vrate nekim starim oblicima ponašanja", dodala je.
Ljudi s naizgled normalnim životima
Povećan broj recidiva kod liječenih alkoholičara tijekom pandemije primijetila je i socijalna radnica Kristina Zorčec, voditeljica kluba liječenih alkoholičara iz Čakovca.
"Percepcija ljudi je da u klub dolaze propalice, ljudi koji su izgubili sve, koji možda nemaju čak ni dom, koji spavaju po jarcima i koji su zaista na rubu društva. I onda im ja uvijek kažem onu čarobnu rečenicu: 'Tu osobu ja nikad nisam upoznala u klubu, ta osoba kroz naša vrata nikad nije došla'", rekla je Zorčec.
"Nama dolaze ljudi koji su, nažalost, u tom problemu. Razvila se bolest ovisnosti o alkoholu, ali to su funkcionalni ljudi. Oni još uvijek imaju svoju obitelj, oni još uvijek voze automobil, imaju svoje hobije, imaju svoju djecu, svoje radno mjesto, ali nažalost tu se uvukao alkohol i oni ga se žele riješiti", dodala je.
Svi članovi kluba odreda su imali naizgled sređene živote: dobre poslove, supružnike i djecu, ali i traumatično iskustvo s alkoholom.
"Kad sam počeo zalaziti u kafić nisam imao društvo, ali sam ga kasnije imao sve više. Imao sam sve više 'prijatelja'", rekao je anonimni sugovornik te dodao da ih je vezivao samo alkohol: "Samo to. Ništa drugo."
S alkoholom se borio i Josip Mrazović: "Ja sam se trovao s alkoholom. Mogao sam dva tjedna bez alkohola, a kad sam pio, onda sam pio jedno za drugim. Doma sam se mogao napiti do dna. I onda je bilo svega, u kući, svega. Samo ne mira."
Na odvikavanje zbog obitelji
Alkoholizam je bolest koja ne nastupa odjednom, već postupno. Dugo vremena nije uočljiva okolini i samom pojedincu. Pijenje alkohola najčešće započinje tako što osoba pije povremeno i umjereno. S vremenom je organizmu potrebna sve veća količina alkohola pa se povećavaju količine i učestalost pijenja, a alkohol postaje navika.
"Dok čovjek shvati zapravo da to njemu škodi, već mu se raspadne obitelj ili je vrlo nefunkcionalna. S druge strane, neki zdravstveni učinci budu trajni, kronični. Osim što šteti u socijalnom smislu, on definitivno šteti mozgu i čitavom nizu organa u tijelu. Međutim, to je učinak koji se zapravo više vidi na duže staze nego kratkoročno", rekla je Dejanović Šagadin.
I sugovornici Provjerenog liječenje su započeli nakon dužeg perioda svakodnevnog pijenja i to na nagovor ili, bolje rečeno, prijetnje vlastitih obitelji.
"Ja sam bio u kafiću. Žena me nazvala i pitala me gdje sam, jesam li otišao na posao. Rekao sam da nisam, da sam u kafiću. I ona je ostavila svoj posao, došla je u kafić i rekla: 'Njemu da više niste davali alkohol jer alkoholičarima ne smijete točiti alkohol, a ti ideš sad sa mnom i idemo doktorici.'", ispričao je anonimni sugovornik.
"Prvo sam rekao da ne idem, ali sam onda ipak odlučio da idem. I došao sam kod psihijatra koji me pitao želim ostati tri tjedna na rehabilitaciji. Uhvatile su me emocije. Ja sam se rasplakao, doslovno sam plakao. Nisam ja plakao zbog ostanka u bolnici. Valjda mi je došlo ono sve što sam činio pa mi je tako teško bilo", dodao je.
Slično potresno iskustvo imao je i Josip Mrazović sa svojom obitelji: "Imam jednu priču od kćerke koju sam čuo, koju nisam trebao čuti. Rekla je svojoj mami, mojoj ženi: 'Bolje da nemam tatu, kao što nema kolegica kojoj je tata umro, nego takvog kakav je moj.'"
Dok žene pružaju bezrezervnu podršku svojim muževima tijekom odvikavanja, istu podršku teško bi mogle očekivati za sebe. Tako da je ženama, čini se, puno teže.
"Kod njih je karakteristično to što se zbog srama teže odlučuju za liječenje, odnosno za ovaj dio produžene rehabilitacije. Njihovi partneri im ne žele pružati podršku i to je zapravo ta najveća razlika. Naše žene tu bezuvjetno podupiru svoje supruge. Kad su žene u pitanju, tu malo muškarci zakazuju", rekla je Zorčec.
Ostali zajedno u dobru i zlu
Provjereno je došlo do para koji se držao one stare – zajedno i u dobru i u zlu. U njihovom slučaju je problem s alkoholom imala žena. Najprije je pila kod kuće, pa sa susjedama par rakijica uz kavu, a na kraju i na radnom mjestu. Onda je postalo ozbiljno: prešlo je na izbjegavanje obaveza i skrivanje boca po kući.
"Danas jednu, sutra dvije. Dok ti je dobro, dok te neko nudi, onda si misliš da iskoristiš priliku. Tako je to krenulo. Nisam ja shvatila, obitelj je shvatila . Suprug je shvatio, kćer i sin. Onda sam rekla da ću prestati pa se opet dogodilo", rekla je Nada Peras.
"Na nagovor supruga i na nagovor djece onda sam ipak odlučila ići u Vinogradsku i bila sam tamo šest tjedana", dodala je.
Njezin suprug Stanko rekao je da je postavio ultimatum – ili liječenje ili rastava.
"U 30 godina nikada joj nisam predbacio da je pila i kakva je bila. Bio je važan brak, najlakše se rastaviti, ali djeca su tu isto", rekao je.
Zahvalnost na pomoći da promijene stare navike i počnu živjeti zdravijim i za okolinu ugodnijim životom, ne kriju ni muževi.
"Da sam na njezinom mjestu bio, ja bih otišao od takvog kakav sam ja tada bio. Ona je ipak vjerovala da ću se ja jednog dana oporaviti, da ću uspjeti. Na kraju krajeva, tu su i djeca", rekao je anonimni sugovornik.
"Nisam bio dobar muž, to će i ona potvrditi. Ja nju jesam volio, ali je najžalosnije ono što ja tu ljubav nisam pokazivao. I to je meni danas najstrašnije. Da nje nije bilo, definitivno ja ne bih danas bio živ", dodao je.
Porast kupovine alkohola
Vanjski uvjetovane krize, poput koronakrize, samo dodatno povećavaju one unutrašnje. Zato ćemo o broj ovisnika o alkoholu, koji se razvio tijekom pandemije – moći razgovarati tek za neko duže vrijeme.
"Ja bih se usudila reći da ćemo kroz par godina vidjeti rezultat pandemijskog pijenja jer, kako smo rekli, alkoholizam traje. On se mora nekako zahuktati", rekla je Zorčec.
No studija američkog sveučilišta Columbia pokazala je zabrinjavajući trend u konzumaciji alkohola također prisutan u uvjetima pandemije. Radi se o povećanju pijenja kod kuće.
Već se tijekom mjeseci izolacije pokazalo da su ljudi, uz brašno, šećer i kvasac, masovno kupovali zalihe alkoholnih pića. Porast prodaje bilježio je rast od 30 posto, a duplo je veći porast bio kada je riječ o internetskoj trgovini.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr