To nazivamo funkcionalnim stilovima, a odnose se na različite načine upotrebe jezika, ovisno o svrsi i komunikacijskom kontekstu. Svaki stil ima svoja pravila, specifične jezične osobine, koristi se u različitim društvenim i komunikacijskim situacijama te se može podijeliti na podstilove, ali među stilovima često dolazi do preklapanja. U hrvatskom jeziku ima ih pet, a razlikuju se s obzirom na odnos prema normi i stupnju individualne slobode. Navedeni stilovi mogu pripadati standardu, ali svaki stil dijelom može biti i isključen iz njega. U nastavku donosimo pregled osnovnih stilova i njihovih obilježja.
Administrativni stil – jezik službenih obrazaca
Obuhvaća područje administrativno-pravne djelatnosti. Odlikuju ga stroga forma, sažetost, jednostavnost, točnost, objektivnost i impersonalnost. Upotrebljava se standardizirani rječnik, a rečenice su dulje, logički strukturirane, bezlične, s čestom upotrebom pasiva i ustaljenih izraza. Riječi se koriste u osnovnom značenju kako bi se postigla jasnoća i precizan izraz. Takvim stilom pisani su zakoni, pravilnici, ugovori, molbe, dopisi, životopisi, izvještaji, zapisnici i slični dokumenti. Obilježavaju ga administrativizmi.
Znanstveni stil – jezik znanja i istraživanja
Upotrebljava se u stručnim i znanstvenim radovima. Njegova je svrha točno i jasno izlaganje činjenica, rezultata istraživanja i stručnih saznanja. Karakterizira ga objektivnost, preciznost, točnost, racionalnost, neutralan ton (bez izražavanja osobnog stava). Rečenice su često složene i logički povezane, a tekst jasno strukturiran. U njemu je najvažnija logička analiza, prevladavaju zavisnosložene rečenice i znanstveno nazivlje (terminologija).
Publicistički stil – jezik medija
Koristi se u novinarstvu, tj. u tekstovima namijenjenima javnosti. Svrha je toga stila informirati, komentirati, zabaviti ili utjecati na javno mišljenje. Jezik je između formalnog i neformalnog, ovisno o vrsti teksta. Često se koristi izražajnim sredstvima, retoričkim pitanjima, metaforama i frazama kako bi se privukla pozornost čitatelja. Prisutna je emocionalna i subjektivna komponenta, posebno u komentarima i analizama. Norme standardnog jezika moraju se poštovati jer se zbog velikog utjecaja medija može utjecati na razinu jezične kulture. Često preuzima obilježja drugih stilova, ovisno o kojem je podstilu ili vrsti teksta riječ. Obilježavaju ga žurnalizmi.
Književnoumjetnički stil – jezik stvaralaštva
Koristi se u književnim djelima. To je najkreativniji i najizražajniji stil. Autorima omogućuje slobodno oblikovanje izraza i jezične strukture. Glavna su obilježja subjektivnost, individualnost, slikovitost, emotivnost, uporaba stilskih figura. Književni tekstovi često kombiniraju više razina i stilskih postupaka kako bi se postigao estetski učinak i prenijela dublja poruka. Riječi se upotrebljavaju u osnovnom i prenesenom značenju. Koriste se riječi svih jezičnih slojeva, bez obzira na njihovu vremensku (arhaizmi, historizmi, neologizmi) ili prostornu raslojenost (dijalektizmi), a nisu rijetke ni riječi iz razgovornog jezika. Česti su i poetizmi. Književnici imaju slobodu odstupanja od standardnog jezika. To se čini stvaralački jer tekst na taj način postaje bogatiji i slikovitiji.
Razgovorni stil – jezik svakodnevice
Tipičan je za svakodnevnu, neformalnu komunikaciju – u obitelji, među prijateljima, na ulici ili u opuštenim društvenim situacijama. To je najspontaniji i najčešće upotrebljavani stil, a temelji se na govornom jeziku. Prevladavaju jednostavne, nepotpune rečenice i nezavisnosložene rečenice. Često se koriste uzvici i poštapalice, a često se i krše norme standardnog jezika. Za razgovorni stil karakterističan je žargon. U razgovornom stilu koristimo izraze koji nisu standardni, kolokvijalizme, regionalizme, ali i vulgarizme.
Funkcionalni stilovi važan su dio jezičnog sustava jer omogućuju prilagodbu jezika različitim situacijama, temama i sugovornicima. Svaki stil ima svoju komunikacijsku svrhu i pridonosi bogatstvu izražajnih mogućnosti jezika.