U noći sa subote 12. kolovoza na nedjelju 13. kolovoza 1961., predsjednik komunističke Istočne Njemačke (DDR) Walter Ulbricht izdaje naredbu za početak operacije podizanja barijere koja je kasnije postala poznata kao Berlinski zid.
Više od deset tisuća istočnonjemačkih vojnika dobilo je tada zadaću da sagradi 'zid za zaštitu od fašizma' koji će zapravo omogućiti da se zaustavi egzodus stanovnika DDR-a na područje pod savezničkom okupacijom i spriječiti njihov bijeg preko kapitalističke enklave Zapadnog Berlina. Dotad je više od 2,5 milijuna ljudi bilo napustilo DDR koji je tada imao 19 milijuna stanovnika.
Skriveni u automobilima, kopajući tunele i preskačući preko zida, stanovnici Istočne Njemačke i dalje su se na sve moguće načine pokušavali domoći Zapada. 136 ih je poginulo podno zida, a ukupno je život izgubilo 600 do 700 ljudi pokušavajući zauvijek napustiti komunistički režim, po podacima povjesničara.
Komemoracija počinje ujutro u kapeli izgrađenoj na ničijoj zemlji, sedmosatnim čitanjem izvješća o životu bjegunaca koji su pali pod mecima graničara.
U 10.00 sati predsjednik Christian Wulf održao je govor u nazočnosti konzervativne kancelarke Angele Merkel i socijaldemokratskog gradonačelnika Berlina Klausa Wowereita u Memorijalnom centru u Bernauer Strasse, ulici koju 'Zid srama' dijeli popola.
U podne će se oglasiti crkvena zvona, a vlakovi na željezničkim kolodvorima će stati. Mreža podzemne željeznice i prigradskih vlakova još uvijek, 22 godine nakon pada Berlinskog zida 1989., nema izgled kakav je imala prije njegove izgradnje. (Hina)
