Teško je razloge iseljavanja mladih svesti pod zajednički nazivnik. Ali razloge njihova eventualnog povratka je nešto lakše - Hrvatska se mora promijeniti.
Pročitajte i ovo
Posljednjih godina puno se špekulira o broju iseljenih Hrvata. Radi se o brojkama koje je teško u tančine definirati, dok neki kažu da se u dvije godine iz Lijepe naše iselilo oko 200.000 ljudi, drugi podaci kažu da je od osnutka države otišlo 250.000 ljudi. Današnji trendovi pokazuju da smo svaki dan siromašniji za 40 osoba, mahom mladih i obrazovanih.
Upravo zbog odlaska mladih, nastavit će se i trend pada broja rođenih u odnosu na broj umrlih. Trenutno se u Hrvatskoj rađa 12.000-13.000 djece manje no što ljudi umire na godišnjoj razini. Demografi poručuju - Hrvatska izumire.
Dok tako gledamo prizore s autobusnih kolodvora diljem zemlje koji su puni ljudi s jednosmjernom kartom za inozemstvo postaje nam jasno da smo te ljude izgubili. Sada nam preostaje pitati se - postoji li ikakva šansa da te ljude dobijemo nazad?
Porazgovarali smo s nekoliko mladih koji su sreću potražili izvan granica Hrvatske. Između ostalog zanimalo nas je hoće li izaći na predstojeće izbore i u kakvoj situaciji bi razmislili o povratku u domovinu.
Naša prva sugovornica, Marija Magdalena (27) je po završetku fakulteta u rodnom Čakovcu odradila godinu dana stručnog osposobljavanja, međutim nakon toga je posao nigdje nije čekao te su joj Zavod za zapošljavanje i svakodnevno javljanje na natječaje bili jedina opcija. Stoga je odlučila spakirati kofere i otići dečku u Njemačku, u Karlsruhe. 'Došla sam da si sredim život i stvorim neku sigurnost za budućnost. Jezik mi je barijera, njemački ne govorim toliko dobro, ali zato znam engleski, španjolski i talijanski pa sam imala sreće zaposliti se u jednoj internacionalnoj firmi i paralelno usavršavati njemački', kaže nam mlada Čakovčanka.
Na izborima kaže, ovaj put neće glasovati jer više ne živi u Hrvatskoj, no svoju je građansku dužnost, prije odlaska redovito ispunjavala. Trenutno joj nije u planu vratiti se u nekoj skoroj budućnosti, no svakako to planira jednom napraviti. Ipak je, kaže, prerano o tome govoriti. 'Za mene bi Hrvatska bila zemlja kad bi nudila rješenja. Pokretala se u novom smjeru, kad bi se razvijala i poticala inovacije i zapošljavanje. Hrvatska bi trebala biti zemlja sigurnosti i unutarnjeg mira svakog čovjeka pod uvjetom da ćeš moći normalno živjeti', kaže nam ova 28-godišnjakinja.
Hrvatskoj, kaže, nedostaje inovativnosti. 'Imamo gospodarski potencijal, a gospodarstvo nam je na dnu. Toliko smo bogata zemlja znanjem i mladima, a nema radnih mjesta. Svake godine sliku uljepšavaju sezonska ljetna zapošljavanja no to je sve kratkog trajanja. Fali sigurnosti za normalan život, plaću i budućnost. Jedino ako se ne ukrpaš u neku državnu ili javnu instituciju. A nisu svi te sreće', poručuje Marija Magdalena.
Sanja (28) je pak iz zagrebačke podružnice jedne internacionalne tvrtke prihvatila ponudu da ode u njihovu švicarsku centralu. Za početak je pristala na odlazak na 18 mjeseci. Ipak, postoji mogućnost i trajnog ostanka. Teško joj je, kaže, sada reći što će se dogoditi ali da bi se definitivno odlučila za povratak u Hrvatsku dosta se toga mora promijeniti. 'Da poboljšaju internacionalnim firmama uvjete da se pozicije otvaraju i kod nas. Neka radna mjesta preseljena su u nama susjedne zemlje jer im je tamo jeftinije', kaže Sanja.
Osim toga, hrvatskom zakonodavstvu zamjera i loš porez na osobni dohodak. 'Porez je nepovoljan za ljude s velikim plaćama. Time država praktički ne dozvoljava pojedinima firmama da daje ljudima dobre plaće', kaže Sanja.
Hrvatska joj, dakako, nedostaje, i svakako je zanima što se događa. 'Naravno da me zanima, tata i sestra su mi u Hrvatskoj. Nemam ništa protiv Hrvatske, fali mi, ali ovdje se o radniku vodi briga. U Hrvatskoj se radi do ponoći i nitko te ništa ne pita, ovdje ako radim dulje doći će inspekcija', kaže Sanja, koja će izaći na izbore 11. rujna.
A priča 37-godišnjeg Marka je upravo ona priča koja puni medijske stupce. Rođen je u Slavoniji, a završio u Irskoj, i kako kaže, nije si odabrao najbolju struku. 'A konobar sam, trebao sam više učiti, haha. Možda da radim u Zagrebu ili na moru pa bi mi se to više isplatilo, ali u Slavoniji i nije neka sreća. Jedan lega je otišao prošle godine u Irsku. Nije ni njemu tu bilo dobro, sirotinja ti je Slavonija, šta ćeš...', kaže nam Marko telefonskom razgovoru kojem je spomenuti kolega pomogao da nađe posao u Corku.
'Nisam došao ko neki direktor, ne ne. Nije ti ni ovo posao iz snova, ali znaš šta, dobro zaradim. Mogu platiti i stan i režije, i ponekad pojesti vani, otići na pivo. Znaš kad sam u Hrvatskoj zadnji put jeo u restoranu? E pa ne pamtim', kaže Marko i dodaje kako na izbore neće otići. 'Ma znaš šta, Hrvati doma se sami znaju zaje****, ne treba im pomoć dijaspore', kaže nam Marko kroz smijeh.
A bi li se vratio? 'Naravno da bih se vratio. Samo nek mi netko javi da imam posao s 5000 kuna i vratio bih se. Ma jeste bili kad u Slavoniji? Jeste? Pa onda znate da nema do naše ravnice', kaže.
Čisto da stvari stavimo u kontekst, prosječna hrvatska plaća trenutno iznosi 5686 kuna.
