MALA REDAKCIJA VELIKIH NOVINARA Magazin Provjereno slavi 400. emisiju

Najljepši mi je trenutak u Provjerenom priča o Milanu i Matiji Basarac. Jutro nakon te emisije bilo je drugačije od svih ostalih. Redakcijski e-mail bio je zatrpan porukama ljudi koji su htjeli pomoći, a telefon nije prestajao zvoniti. Pozivi i poruke stizali su iz cijelog svijeta. Tako nešto dotad se nije dogodilo, a vjerojatno više nikad i neće, kaže Ivana Paradžiković, urednica Provjerenog, jedne od najboljih istraživačkih emisija u hrvatskom televizijskom eteru.

Upravo će se ovog tjedna prikazati 400. emisija zbog čega mala ekipa Provjerenog ne krije ponos. „Mi danas zapravo nemamo konkurenciju. Nekad poželim da ona postoji, da nas malo trgne. Ovako smo sami sebi najveći kritičari“, kaže Paradžiković.

Ona i Mato Barišić jedini su u redakciji Provjerenog od njenog početka. „To ljeto 2007. čula sam da Nova TV pokreće emisiju koja će se baviti istraživačkim novinarstvom. Oduvijek sam to htjela raditi, a kako u to vrijeme slične emisije nije bilo ni na jednoj našoj televiziji nisam puno razmišljala“, kaže Paradžiković.

Slično govori i Barišić koji je, poput Ivane, u Provjereno stigao s RTL-a. „Htio sam raditi nešto ozbiljnije. Čuo sam da se pokreće novi magazin, prijavio se i do danas nisam požalio. To je devet godina lijepih i mučnih trenutaka. Nevjerojatno iskustvo“, kaže Barišić.

Reporteri Provjerenog bave se konkretnim slučajevima. Upravo zbog toga žive s ljudskim sudbinama koje su nerijetko mučne, prepune nepravde i gorčine.

„Teško se nositi s tuđom patnjom. Naravno, drago ti je kad nekome pomogneš i kada se ispravi nepravda, ali ne može te sve to ne dotaknuti“, kaže Barišić kojemu je jedna od najtežih priča ona o napuštenim konjima koji su godinama pasli u okolici Sunje.

Maja Medaković jedna je od onih reporterki Provjerenog uz čije priče gledatelji najčešće puste suzu. Upravo je ona snimila prilog o Basarcima, ocu i sinu čija je teška svakodnevica pokrenula humanu Hrvatsku. Za tu je priču dobila i nagradu Hrvatskog novinarskog društva za televizijsko novinarstvo. „Nekako me uvijek dopadnu tople ljudske priče. Kažu mi da sam dobar pripovjedač“, kaže Medaković, koja ne skriva da voli raditi takve priče jer voli ljude. No, s takvim se pričama nije lako nositi.

„Bilo mi je jako teško raditi priču o Mahiru iz Bosne i Hercegovine, dječaku koji je bio žrtva vršnjačkog nasilja, nakon čega se ubio. Bili smo prva kamera koju su njegovi roditelji pustili u svoj dom. Nakon takvih priča treba ti bar sedam dana da ponovo dođeš sebi. Naravno, ljudski je da ti bude teško kad radiš takve priče, ali istovremeno učiš cijeniti ono što imaš“, kaže Medaković.

Za razliku od većine svojih kolega, Maja je u redakciju Provjerenog došla gotovo s fakulteta. Počela je kao istraživač, novinar koji pomaže reporterima na istraživanju priča. Jedno vrijeme radila je u redakciji informativnog programa Nove TV, gdje je stekla vrijedno iskustvo. Ipak, uvijek je imala problem. „U ovoj formi imaš puno više mjesta za emocije, što je meni jako važno. Osim toga, u Provjerenom možda imam konkretniji osjećaj da mijenjam stvari“, kaže Medaković, prisjećajući se upravo priče o Milanu i Matiji Basarcu, kojima je, nakon njene priče, u tri tjedna sagrađena kuća.

S fakulteta je u Provjereno stigla i Ema Branica, koja i sama kaže da se to dogodilo gotovo slučajno. „Nije me privlačio bilo koji medij, nego baš televizija jer me slika strašno intrigirala. Stoga sam jednog dana 2008. poslala e-mail u Provjereno, a poklopilo se da su baš tada trebali istraživača u emisiji. I od tada sam ovdje“, priča Branica koja, baš kao ni njeni kolege, nije pošteđena teških tema.

Tako je i nedavno, zbog priče o čovjeku koji glumi ženu i vara starce kako bi se dokopao njihove imovine, bila žrtva prijetnji da će „završiti kao Pukanić“. Ovaj put policija je na vrijeme reagirala, pa je muškarac završio iza rešetaka.

Branica kaže da joj takve stvari ne predstavljaju velik problem, nije se jednom susrela s ljudima koji su burno reagirali kad su shvatili da će se ovaj televizijski magazin pozabaviti njihovom rabotom. Više je pogađaju teške ljudske sudbine kojima se bavi u svojim prilozima, no ima lijek i za to. „Puno boravim u prirodi sa svojim psom, to je moj način da se ispraznim i da prebrodim umor. A onda si već u drugoj temi koja te okupira i tako u krug“, kaže Branica.

Ivan Čorkalo posljednji se pridružio stalnoj postavi Provjerenog. U svojoj bogatoj televizijskoj karijeri Čorkalo se uglavnom bavio dnevnim novinarstvom. I zasitio se. Karijeru je još prije 14 godina započeo na OTV-u, nakon čega je radio na Z1, RTL-u i Al Jazeeri, da bi prije četiri mjeseca pojačao redakciju Provjerenog. „Svakodnevni news mi je već nekako dosadio. Ovo je puno drugačiji posao, temama se drugačije pristupa i one se obrađuju na drugi način“, kaže Čorkalo, kojem je jedan od najdražih priloga bio onaj u kojem su konačno otkrili identitet "kišnog čovjeka".

Priznaje da je priče za Provjereno puno zahtjevnije raditi od svakodnevnog novinarskog posla u informativnoj redakciji. I nije jedini koji se u to uvjerio.

„Ovo je horor, priče koje radiš za Provjereno nosiš sa sobom kući, živiš s njima i to traje sve dok se emisija ne prikaže. A onda opet ispočetka“, kaže Barbara Golja koja priznaje da se u magazinskoj formi lakše autorski izraziti. Barbara se uskoro vraća u informativni program. „Svakom novinaru iz redakcije informativnog programa preporučila bih da povremeno odu u Provjereno. To je drugačije iskustvo, ali je korisno“, priznaje Golja.

Obljetnici unatoč, 400. emisija neće se obilježiti ništa manje radno. Naprotiv, ekipa već vrijedno radi na novim pričama koje ćete moći vidjeti ovog četvrtka. Među njima je razgovor Ivane Paradžiković s Ivankom Dujmić, čija je priča u Provjerenom o strahotama koje je proživljavala kao prodavačica u trgovini Boso pokrenula lavinu. Nakon toga dobila je otkaz, no ovih je dana sud presudio u njezinu korist. Dokaz je to i poruka svima da šutnja nije zlato, da ne smiju trpjeti ponižavanja, omalovažavanja i iskorištavanja. Da nema nedodirljivih gazdi. Da na kraju uvijek pobijedi pravda.

U novoj emisiji moći ćete, pored ostalih, vidjeti priču o medicinskim sestrama koje u bolnici u Klaićevoj svakodnevno rade s djecom koja se liječe na odjelu onkologije, kao i priču o slučaju zagrebačkog „psiha“, kako su ga mediji prozvali, muškarca koji je živio s majčinim lešom godinama.

Pročitajte i ovo PROBLEM O KOJEM SE NE GOVORI JAVNO Stravična ispovijest 14-godišnjakinje: "Cijeli svijet mi je negativan'' Kontrola kvalitete mlijeka Alarmantan poziv: "Otrovno mlijeko se izlijeva u potok"