Ukrajinska premijerka Timošenko je kazala: 'Čelnici Naftogaza i Gazproma do sutra moraju pripremiti paket dokumenata u skladu s današnjim dogovorom. Odmah nakon potpisivanja ugovora o tranzitu i trgovini plinom, nastavit će se opskrba Europe'.
Tako je međutim bilo i prošloga tjedna. Prošle nedjelje Rusija i Ukrajina su isticale da je dogovor postignut. Potpisali su i ugovor. I ništa! Plin je prema Europi krenuo, ali u minimalnim količinama i na samo nekoliko sati. Stoga Europska Unija i ovu, najnoviju vijest pozdravlja s oprezom. Ali kad pogledamo tajming, plin bi doista ovoga tjedna mogao poteći.
Putin je postigao ono što je želio. Da se novi američki predsjednik Obama prvo jutro u Bijeloj kući probudi s njegovim imenom na usnama. I imenom Rusije. Dao je vremena europskim čelnicima, prije svega visokom povjereniku za vanjsku politiku i zajedničku sigurnost Javieru Solani da kao ključni američki 'igrač' u Bruxellesu - nazove u Washington svoje nove instruktore i dogovori stajalište naspram Ukrajine i Gruzije. Isto vrijeme za istu stvar je dobio i glavni tajnik NATO Saveza Sheffer.
Putin ne želi NATO U Ukrajini
Ova faza tzv. energetskog rata bit će okončana kad Putin za početak od Obamine administracije posredno /via Bruxelles/ dobije svojevrsno 'jamstvo' da se ponajprije NATO, a potom i Unija još dovoljno dugo neće širiti na Ukrajinu i Gruziju. Obje zemlje nakon narančaste, odnosno baršunaste revolucije koje su odrađene po tipičnom obrascu američkog izbornog inženjeringa /u ovom dijelu Europe prvi put viđenog u Srbiji nakon pada Miloševića op.a/ - vode marionete Washingtona - Juščenko i Saakashvili. Obojica su oženjeni Amerikankama i obojica imaju sumnjive backgrounde. Putin je ovim gotovo dvotjednim zatezanjem s plinom jasno pokazao da oko sebe ne želi zemlje članice NATO-a, a novoj američkoj administraciji 'inaugurirao' je svoje stajalište prema kojem je 'titula' jedine svjetske velesile promjenjiva varijabla...
300 najmoćnijih ljudi iz sjene upravljaju svjetskim poretkom
Gdje su korijeni ove priče i do kuda u prošlost daleko sežu? Mi u Hrvatskoj 'na glas' smo o tome - svatko na svoj način - počeli razmišljati tek osamostaljenjem naše države. Barem moja generacija...Netko od Vas dragi čitatelji u svojem je komentaru na prošlu kolumnu spomenuo dr. Johna Colemana i komitet 300. Dr. Coleman, bivši obavještajac britanske tajne službe MI6, svu je svoju gorčinu i razočaranje slio u dvije knjige.
To uzbudljivo štivo, potkrijepljeno nizom dokumenata i izjava, za one koji ga nisu čitali je nemoguće prepričati, ali Colemanova bazična tvrdnja u knjizi 'Komitet 300 allias hijerarhija zavjerenika' svodi se na tezu da se i britanske i američke vlade već stoljećima ponašaju izdajnički u odnosu na vlastiti narod i njegove dobrobiti. Okrutno i despotski u odnosu na prava i slobode svih drugih naroda svijeta. I to po diktatu 300 najmoćnijih ljudi Amerike i Britanije /poput npr. Rockefellera/ koji iz sjene upravljaju svjetskim poretkom.
'Kad se oduzme retorika komunizam je lakše razumjeti'
Pa u tom smislu bivši visokoobrazovani britanski obavještajac korijene onoga što danas nazivamo 'plinski spor' vidi još u vremenu početka boljševičke revolucije u Rusiji. Tako dr. Coleman kaže: 'Zanemarimo li svu diplomaciju prijevarom s bojama i oznakama poput boljševizma, socijalizma, marksizma, komunizma, fabijanizma i trockizma, ostaje činjenica da je Boljševička revolucija bila strana ideologija koju je ruskom narodu nametnuo komitet 300 radi vlastitog ekonomskog probitka i stjecanja kontrole nad Rusijom. U tome je sva filozofija, i kad mu se oduzmu sva retorika i terminologija, cijeli koncept 'komunizma' lakše je razumjeti.
Apsolutno nikada ne smijemo ispustiti iz vida činjenicu da su, kako reče Churchill, 'Rusiju ščepali za kosu' i dok se ona koprcala i vrištala, odvukli je u diktaturu koja je došla ravno iz pakla, a organizirana je u prvome redu radi EKSPLOATIRANJA I KONTROLE NJEZINIH GOLEMIH PRIRODNIH BOGATSTAVA, koja su i danas daleko veća od prirodnih bogatstava SAD-a, a kamoli Velike Britanije' (kraj citata).
Rusija ojačala zahvaljujući američkom ratu u Iraku
Zanimljivo je, međutim, da je nova Rusija, nastala raspadom SSSR-a, ojačala na nemušto i traljavo izvedenom američkom ratu u Iraku i kao što sam već napisala ona danas više nije velika zemlja koja moli za pomoć. Naprotiv! Stoga prošlotjednu preporuku Europske Unije prema kojoj poziva države da u slučaju daljnje obustave plina tuže Rusiju za gospodarsku štetu, ne možemo drukčije shvatiti nego kao pamflet, izgovor koji Unija nudi svojim građanima kojima prijete hladni radijatori i bojleri.
Hrvatski interes strateško partnerstvo s SAD-om
Hrvatska se u toj priči postavila pametno. Male zemlje poput naše tu moraju gledati i čuvati svoje nacionalne interese, hladne i trezvene glave. A naš nacionalni interes koji trenutačno moramo najviše čuvati i njegovati jest regionalno strateško partnerstvo s SAD-om. Ali ne onakvo kakvo Washington ima s poluuređenim državama Ukrajinom i Gruzijom, već puno pametnije, smislenije… I nikako zbog toga narušiti odnose s Moskvom. Sve to nije nemoguće, dapače, i sve će stoga zavisiti o vještinama, pameti i sposobnostima naše politike i diplomacije i suglasju premijera i predsjednika u sukreiranju vanjske politike, što dosad uglavnom nije bio slučaj.
Pohvala Vladi i Damiru Polančecu
Ta sposobnost treba se ogledati u rezultatima: da mala Hrvatska dobije ono što joj treba, pošteno za to uzvrati, ali pritom DO KRAJA ne 'proda' sve svoje nacionalno bogatstvo, a s njim i nacionalni ponos i dostojanstvo...Zato potpredsjednik Vlade Damir Polančec zaslužuje pohvalu na stajalištu koje je Vlada zauzela naspram EU preporuke o tužbi Rusije. Prema tom stajalištu Hrvatska će eventualno razmotriti tu mogućnost ako se za nju odluče zemlje EU članice, ali Vladi ne pada na pamet da to učini prva…Pametna izjava i za Moskvu i za Washington o čijoj potpori ruku na srce sad već ISKLJUČIVO zavisi naše punopravno EU članstvo 2010.-2011.
Samo Washington može /baš i kao 1995. za Oluju/ uvjeriti London da je Hrvatska u EU američki interes, te da Kruna /komitet 300???????/ kaže svojim 'slovenskim podanicima' da na vrijeme odblokiraju 11 hrvatskih pregovaračkih poglavlja. Te se pritom pozovu na važnost irskog protokola u hrvatskom pristupnom sporazumu, čiju su implementaciju za francukog predsjedništva preko Sarkozyja podzemno diplomatski odigrali upravo Amerikanci. To razumiju svi pravi opinion makeri osim Boruta Pahora. Koji svojoj javnosti svoju malu nebitnu zemljicu plasira kao neku europsku velesilu, pa u tom 'uzletu' čak govori o mogućnosti blokade i hrvatskog pristupnog protokola za skoro punopravno članstvo u NATO Savezu...To međutim neće proći.
EU nikada neće funkcionirati kao 'Sjedinjene Europske Države'
Zadnji EU summit i postupak francuskoga predsjedništva demantiraju Pahorovu izjavu proteklog tjedna danu u Ljubljani. Pahor kaže kako Hrvatska ne razumije da je Slovenija članica EU i da će svaki briselski posrednik u našem međugraničnom sporu stati uz stajalište Slovenije, jer - kaže Pahor - stajalište Slovenije je ujedno i stajalište Europske Unije. Slovenski premijer - metroseksualac još nije shvatio da će se EU prije raspasti nego funkcionirati kao 'Sjedinjene Europske Države'. Stare zemlje EU članice i utemeljiteljice tog kluba - već su stoljećima nacionalne države, države nacionalnih interesa. A nepostojanje bilo kakvog 'EU unilateralizma' jasno se pokazalo na primjeru priznanja Kosova. Od početnog stava o zajedničkom priznanju nove države - sve se svelo na pojedinačni izbor svake zemlje članice.
Naša členstvo u Uniji zavisi o londonskim interesima
Stoga hrvatsko buduće članstvo u EU - ovoga trenutka i jest polemično pitanje - i nema šanse da sve zemlje članice slovensko mišljenje prihvate kao univerzalno. Te fore Pahor može prodavati samo u Ljubljani. S druge strane naše članstvo za najkasnije dvije godine ne zavisi, kako nam se to nerijetko plasira, isključivo i samo o kriteriju provedbe reformi. Ono s tim ili bez toga - s trenutačnih pozicija, zavisi o tome koliko je London stvarno zainteresiran za daljnje širenje Unije, je li u britanskome interesu 'prolaz od druge', ili ponovni pad Lisabonskog ugovora na referendumu u Irskoj, kao i o tome jesu li britanski i američki interesi ponovno nakon gotovo 14 godina, kad je ova regija u pitanju, u laganom raskoraku…I u kojoj mjeri. Kako god okrenuli, pozitivno, negativno, ili dvojbeno - čini se da uvijek dođemo do jedne krajnje točke - Colemanove hijerarhije zavjernika......
Odlazak Georga W. Busha
I tako, George Walker Bush nakon 8 godina odlazi iz Bijele kuće...Održao je svoj posljednji govor koji je trajao 13 minuta. Na kraju je kazao: 'I tako dragi moji Amerikanci, posljednji put, laka Vam noć. Neka Bog blagoslovi ovu kuću i našeg sljedećeg Predsjednika. I neka Bog blagoslovi Vas i našu prekrasnu zemlju.'
Unatoč svemu, ove riječi su me ganule. I to s razine preuzimanja predsjedničkih mandata u mojoj domovini Hrvatskoj. Željela bih da i u nas prethodnici o nasljednicima, i nasljednici o prethodnicima, ovako govore građanima Hrvatske...S puno patriotizma. A dolaze li im riječi iz srca, mi bismo znali osjetiti…
>> Arhiva
