Akcija »Vlak je uvijek brži«

Podatci pokazuju da je u većini slučajeva uzrok nesreće na ŽCP-ovima nesmotrenost vozača cestovnih vozila, motociklista ili pješaka koji neoprezno prelaze preko pruge i ne poštuju signalizaciju. Dosadašnja međunarodna praksa pokazala je da je najučinkovitiji način promjene ponašanja i smanjivanja broja nesreća i nezgoda na ŽCP-ovima izobrazba sudionika u prometu, naglašavanje rizika i upozoravanje na potencijalne posljedice nepoštivanja osnovnih prometnih pravila. Sudionici u prometu koji zanemaruju prometna pravila u opasnost dovode vlastiti život. Uz vidljivu, fizičku štetu uzrokuju psihičke, socijalne i financijske posljedice kao što su gubitak člana obitelji ili posttraumatski stres strojovođe, vozača, putnika, žrtava i očevidaca.

Pročitajte i ovo Policija na terenu Nesreća u Slavoniji: Vlak na pružnom prijelazu naletio na automobil VELIKI PROJEKT HŽ-A Iz centra do zračne luke za nekoliko minuta: Gradit će se novi krak pruge, u planu je i tunel

tri vijesti o kojima se priča drama u dalmaciji Građani prijavili ljude s uznemirujućim maskama koji ulaze u dvorišta: Intervenirala policija, evo o čemu je riječ Kaos na Bliskom istoku Svi se spremaju za napad, nižu se upozorenja: "Napustite zemlju i ne približavajte se vojnoj infrastrukturi" Mučni detalji sa suđenja Horor na psihijatriji: Transrodni muškarac stigao na odjel, u roku od sat vremena su ga silovali

Prema postojećoj signalizaciji, vlak uvijek ima prednost pa se može govoriti samo o tome da je cestovno vozilo podletjelo pod vlak ili naletjelo na vlak, a nikako obratno. Prigodom prelaženja preko pruge neophodno je povećati razinu opreza i poštivati prometnu signalizaciju, odnosno neophodno je zaustaviti se pred željezničko-cestovnim prijelazom, poštivati crveno, treperavo svjetlo, prodorni zvučni signal i spuštene polubranike, a na prijelazima bez uređaja poštivati Andrijin križ i znak »STOP«. Uz to valja naglasiti da vlak ima jako dug zaustavni put (od 500 do 1500 metara). Osobito se to odnosi na vozače cestovnih vozila koji često pogrešno procjenjuju brzinu i udaljenost vlaka od prijelaza, pritom zanemarujući prometne propise i znakove, te svojom nesmotrenošću uzrokuju nesreće.

Na pružnoj mreži HŽ Infrastrukture postoji 1514 željezničko-cestovnih prijelaza. Svi su osigurani na jedan od zakonom propisanih načina:
– cestovnim prometnim znakovima Andrijin križ i »STOP« (oko 65 %)
– svjetlosno-zvučnom signalizacijom i polubranicima/branicima (oko 35 %).

Sigurnosna razina na željezničko-cestovnome prijelazu ovisi o kategoriji pruge i kategoriji ceste koja prelazi preko pruge te frekventnosti prometa.

U 2012. na željezničko-cestovnim prijelazima na hrvatskoj pružnoj mreži dogodilo se 45 nesreća, u kojima je osam osoba smrtno stradalo, a 15 ih je teže ozlijeđeno. Pri naletu cestovnog vozila na spuštene polubranike slomljena su 534 polubranika/branika, pri čemu je počinjena velika materijalna šteta, koja se procjenjuje na više od 1,5 milijuna kuna, te je dodatno ugrožena sigurnost prometa.

LOMOVI POLUBRANIKA  2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013 (I-IX)
BRANIKA
Broj lomova                      682    674    706    613    572    534    387

Od siječnja do rujna 2013. dogodile su se 23 nesreće u kojima je 12 osoba teže ozlijeđeno, a devet je smrtno stradalo.

Sve željeznice na svijetu bore se s problemom sigurnosti na željezničko-cestovnim prijelazima. Povećanje tehničke razine osiguranja, u što se u Hrvatskoj svake godine ulažu velika sredstva, nažalost, ne podrazumijeva i proporcionalno smanjenje broja nesreća jer nedisciplinirani vozači, kršeći sva pravila i ignorirajući prometne znakove, čak i nasilno prolazeći kroz spuštene polubranike, izravno ugrožavaju vlastitu sigurnost, ali i sigurnost i živote svojih suputnika i drugih sudionika u prometu.

Osim vozača, važna ciljna skupina ove akcije su i djeca osnovnoškolske dobi, i to učenici 3. i 4. razreda osnovne škole. Naime, djeca od šeste do jedanaeste godine života već mogu kontrolirati maštu i imaginaciju i u stanju su postupati u skladu s realnošću. Oni su u tzv. školskom razdoblju kada su spremni učiti vještine, znaju što je marljivost te su zainteresirani za produktivne aktivnosti. U toj dobi njihovo se mišljenje oslanja na stvarnost i skloni su razvoju samodiscipline i poštivanju pravila.
Za razliku od djece predškolske dobi, kada su najvažnije osobe njihova psihosocijalnog razvoja roditelji i obitelj, te djece i mladih adolescentne dobi (razdoblje od 11. do 20. godine života), kada su im najvažnije osobe vršnjaci, djeci nižih razreda osnovne škole najvažnije osobe u njihovu životu su, uz roditelje, njihovi učitelji, a škola najvažnija institucija. U toj dobi dijete će se spremno i snažno suprotstaviti roditelju ako je učitelj rekao da se nešto radi na određen način. Stoga je potencijalno i vrlo učinkovito obraćati se djeci te dobi da bi ih se upozorilo na pravila koja štite i njih i članove njihovih obitelji te im se ukazalo na sigurne načine sudjelovanja u prometu.
U sklopu radionica djecu se upoznaje sa željezničkim zanimanjima, poviješću željeznice i doprinosom željeznice razvoju gospodarstva, ali i s opasnostima te neželjenim i potencijalno opasnim oblicima ponašanja kao što su igranje uz prugu, kamenovanje vlaka, penjanje na vagone … Upozorava ih se na opasnost od strujnog udara koja prijeti pri penjanju na vagone, ali i na opasnosti koje prijete ako u prometu sudjeluju sa slušalicama na ušima.
U sklopu debatnih radionica s učenicima 7. i 8. razreda se osim o sigurnome prelaženju preko pruge razgovara i o prevenciji vandalizma. Cilj tog dijela akcije jest buduće srednjoškolce usmjeriti ka kreativnome i korisnome ponašanju i ukazati im na to da javni prostori (kolodvori, stajališta, vlakovi) trebaju služiti svima i da ih se ne smije uništavati.