Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Međunarodni fizičari su u Europskom centru za nuklearna istraživanja pustili u pogon Veliki hadronski sudarač (LHC, Large Hadron Collider), nakompleksniji znanstveni uređaj ikad izgrađen, kojim će u sljedećih mjesec dana pokušati simulirati Veliki prasak i riješiti enigmu nastanka svemira.


Prijenos uživo možete pratiti ovdje.

U srijedu ujutro su u veliki akcelerator čestica, odnosno 27 kilometara dug kružni tunel s vakuumskom cijevi koji se nalazi 100 metara ispod zemlje, ispod granica Švicarske i Francuske, znanstvenici ubacili prve protone, zasad samo u jednom smjeru, a niz pokusa kojima će se pokušati rasvjetliti postanak svemira trajat će do sredine listopada. LHC je desetljećima gradilo 10.000 znanstvenika, a projekt je stajao 9,5 milijardi dolara.

Vezani članci Slika nije dostupna 2012. nam treba otkriti tajnu Velikog praska Slika nije dostupna Eksperiment sudnjeg dana ponovno kreće u srpnju?

'Imamo pomiješane emocije, zadovoljstvo što smo napravili veliki posao i nadu da se velika otkrića nalaze ispred nas', rekao je u srijedu glavni direktor CERN-a Robert Aymar.

LHC će koristiti velike magnete za ispucavanje trilijuna čestica koji će tunelom juriti brzinom od 11,245 puta u sekundi, odnosno 99,99 posto brzine svjetlosti. Uređaj je sposoban proizvesti 600 milijuna sudara čestica svake sekunde. Za ubrzavanje čestica koristi se supravodljivost koja se ostvaruje u šupljem linearnom elementu napravljenom od niobiuma čije stijenke su ispunjene tekućim helijem (-271° C) uz djelovanje ubrzavajućih elektromagnetskih valova.

Kompjutori će registrirati sve što se dešava kod tih minijaturnih verzija iskonskih vatrenih kugli, a oko 10.000 znanstvenika širom svijeta će analizirati prikupljeni materijal. Posebni detektori će motriti milijarde čestica nastalih nakon sudara i bilježiti kako se spajaju, udaljuju ili naprosto nestaju.

Znanstvenici u CERN-u posebno će se pozabaviti konceptima zahvaljući kojima je i sve počelo, poput 'tamne materije', 'tamne energije' i 'Higgsovim bozonom', hipotetske elementarne čestice za koju se drži da je ključ misterije o tome kako je materija dobila masu. Ta je čestica jedini još neotkriveni sastojak tzv. Standardnog modela elementarnih čestica.

Bez mase, zvijezde i planeti nikada se ne bi mogli oblikovati u eonima nakon Velikog praska i život ne bi bio započeo na Zemlji ili, kako vjeruju neki znanstvenici, i na nekim drugim svjetovima.

Na ovaj je projekt utrošeno 10 milijardi američkih dolara, ali čak i jaka kompjutorska snaga u CERN-u nema kapacitete prikupiti sve podatke koji će stizati u njih kada počne eksperiment.

U skladu s tim, znanstvenici genovskog laboratorija, pronašli su način kako podijeliti teret primanja informacija među desecima kompjuterskih centara u cijelome svijetu.

>> Upoznajte čovjeka koji će u srijedu uništiti svijet

>> 'Divovski ubrzivač čestica LHC neće ugroziti čovječanstvo'

>> Uskoro smak svijeta?!


Reuzltat toga je stvaranje 'LHC mreže', globalne mreže od 60.000 računala koja će analizirati što se događa kada se protoni sudaraju u akceleratoru. Oko 10 000 znanstvenika obrađivati će podatke ovog eksperimenta, a posebni detektori motriti će milijarde čestica nastalih nakon sudara i bilježiti kako se spajaju, udaljuju ili naprosto nestaju.

Ova velika kompjuterska snaga potrebna je ukoliko znanstvenici žele pronaći ono što traže u mnoštvu podataka koje će dobivati od četiri velika detektora (deset puta točnija od bilo kojeg postojećeg instrumenta) kada počne mjeriti aktivnost subatomske razine.

'Razmišljajte o ovom eksperimentu kao o velikoj digitalnoj kameri s oko 150 milijuna piksela koja fotografira 600 milijuna puta u sekundi', objasnio je CERN-ov znanastvenik Ian Bird.

Sofisticirani filteri odbacuju sve osim najzanimljivijih podataka, ali još uvijek ostavje 15 petabitea za analizu. To su podaci koji mogu popuniti dva milijuna DVD-a.

Podaci se šalju brzim linijama k 11 najboljih istraživačkih instituta u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji, a od ondje se proslijeđuju široj mreži od 150 istraživačkih centara diljem svijeta gdje će ih proučavati tisuće znanstvenika.

'LHC eksperiment ne bi bio moguć bez infrastrukture, stoga je načinjena ova mreža računala', rekao je Colling.

Gradnja novog kompjutorskog centra u CERN-u bio bi nepraktičan i skup, pa su znanstevnici predložili uključivanje ostalih centara i korištenje njihovih računala.