Novo Galileovo doba: Dramatična otkrića u kozmologiji i egzoplanetima

U posljednjih deset godina svjedoci smo mnogobrojnih otkrića, no neka su područja napredovala više od drugih. Kako je izrazito teško, a usudili bi se reći i podosta nezahvalno napraviti selekciju otkrića koja su obilježila ovo desetljeće, pomoć i savjet potražili smo od astrofizičara dr. Dejana Vinkovića, sa splitskog PMF-a.

Pročitajte i ovo Traže se znakovi života NASA otkrila 10 novih planeta nalik Zemlji 4.496 kandidata za status egzoplaneta NASA će objaviti nova otkrića Kepler svemirskog teleskopa

>> NASA neće predstaviti izvanzemaljce nego 'super mikroba'?

>> Otkriven planet najsličniji Zemlji

>> Svemir se širi zbog 'tamne energije'

Teroija ima problema držati korak sa sve većim brojem otkrića

'Baš sam razmišljao o tome i ono što mogu uistinu reći, jest da je posljednjih 10 godina velike znanstvene drame bilo na dva područja: kozmologiji i egzosolarnim planetima', istaknuo je Vinković. Barem što se istraživanja svemira tiče, a to nas zapravo i zanima.

Dakle, još 2000. godine astronomi su otkrili nekolicinu egzoplaneta promatrajući kolebanje zvijezda, odnosno slabljenje svijetla zvijezde, u trenutku kada egzoplanet prolazi ispred nje. Iako su prvi egzoplaneti otkriveni još početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, značajna otkrića počela su zapravo u ovom desetljeću. Danas ih poznajemo oko 400, a pravo pitanje koje se mnogima nameće jest: koliko ćemo dugo čekati na otkriće egzoplaneta s razvijenom civilizacijom, koja promatra i nas?

Zahvaljujući spoju visoke tehnologije i razvoju znanosti, živimo u zlatnom dobu astronomije gdje sve moćniji teleskopi i sve sofisticiranije svemirske misije generiraju enormnu količinu podataka i spektakularnih otkrića 'S ekstrasolarnim planetima je stvar zanimljiva jer se otkrivaju egzotični planeti kakve nitko nije predviđao', ističe Vinković i dodaje kako se non-stop nešto novo otkriva te da teorija ima velikih problema držati korak sa svim tim otkrićima. Izdvojiti posebno jedan pronalazak, bilo bi iznimno teško.

Prve naznake o dokazima postojanja tamne materije

Godine 2001. NASA si je zadala zadatak pronaći pradavnu 'jeku' Big Banga, mapiranjem kozmičke pozadinske radijacije koja stvara šum preko čitavog svemira. U tome je NASA-i pomogla WMAP sonda (Wilkinson Microwave Anisotropy Probe). Sonda je uspjela, pažljivo bilježeći varijacije u spomenutom zračenju, izmjeriti starost svemira (13,73 milijarde godina) te je otkrila kako 96 posto svemira čini ono što golim okom ne možemo niti vidjeti, odnosno tamna materija.

Igra lovice s kometima bila je sljedeća NASA-ina misija u potrazi za izvorima života u svemiru. Naime, godine 2004. njihova sonda u misiji Stardust, lovila je komet Wild 2 kako bi otkrila nose li njegovi ledeni blokovi osnovne organske molekule, odnosno kamen temeljac života. I gle čuda, u kolovozu prošle godine, NASA je objavila kako je Stardust misija uspjela. Među uzorcima s kometa pronađen je uzorak amino kiseline glicina.

Redefiniranje Sunčevog sustava

Siječanj 2005. godine i suradnja Europske svemirske agencije ESA i NASA-e se isplatila. NASA-ina istraživačka letjelica Cassini otpustila je sondu Huygens, koja je znanosti i svijetu otkrila neobičan svijet Saturnovog najvećeg mjeseca Titana. Ono što su obje sonde pokazale o Titanu, jest da ima mnoge slične karakteristike kao i planeta Zemlja, poput pješčanih dina i jezera. Ono što je znanstvenike još više zapanjilo jest pronalazak mnoštva organskih molekula na Titanu, što je pokrenulo špekulacije o mogućem preživljavanju mikroba na tom mjesecu.

Zadržimo se još malo u 2005. godini, točnije isto tako u siječnju te spomenimo pronalazak 9. planeta u orbiti oko Sunca, koji je za 27 posto veći od Plutona. Otkriće je napravio tim Mikea Browna u opservatoriju Palomar u Kaliforniji. Planet je nazvan Eris, a ono što je iduće godine uslijedilo, bila je velika znanstvena rasprava i redefiniranje Plutona kao patuljastog planeta, kao i redefiniranje čitavog Sunčevog sustava po tom pitanju. Pluton je time postao dio sve veće obitelji patuljastih planeta.

Voda na Marsu

Ljeto 2006. godine i postojanje tamne materije sada je postalo neupitno. Astronomi su su objavili kako su pronašli direktan dokaz da tamna materija postoji, no jedini je problem što nitko još uvijek nije znao što ona zapravo jest. Dokaz je dobiven preciznim mjerenjem maglica i zvijezda, razbacanih nakon direktnog sudara dviju velikih skupina galaksija u sazviježđu Bullet.

NASA-in rover Phoenix na Marsu 2008. godine potvrđuje prisutnost vode na Crvenom planetu i traži tragove organskih spojeva po površini. Phoenix je do otkrića da na Marsu ima vode došao kopajući uzorke blizu Sjevernog pola, kad su njegove kamere zabilježile bijeli prah u iskopanom uzorku. Kako je prah nakon nekog vremena nestao, nakon duge i pomne analize, potvrđeno je da se radilo o zaleđenoj vodi.

Voda na Mjesecu

Evo mjesta i za Indijce, čijom je zaslugom napravljeno možda i jedno od uistinu najznačajnijih otkrića ovog desetljeća. Na Mjesecu je njihov satelit Chandrayaan-1 u listopadu prošle godine otkrio prisutnost vode. Amerikanci su tumarali njegovim prostranstvima, no Indijci su na Mjesecu pronašli 'eliksir života', za opstanak čovječanstva toliko bitnu vodu. Iako je površina Mjeseca više suha od bilo koje pustinje na Zemlji, indijski satelit otkrio je kako interakcija solarnog vjetra s Mjesečevom površinom, proizvodi molekule hidroksila.

Mjesec dana kasnije, NASA je raketom 'probušila' površinu Mjeseca, a njihov LRO i drugi opservatoriji, u nastaloj prašini otkrili su prisutnost najmanje 25 galona vode.

Kao i u doba Galilea

'Zahvaljujući spoju visoke tehnologije i razvoju znanosti, živimo u zlatnom dobu astronomije gdje sve moćniji teleskopi i sve sofisticiranije svemirske misije generiraju enormnu količinu podataka i spektakularnih otkrića. Astronomija se tako ponovo nametnula kao pokretač novih znanstvenih i tehnoloških trendova, kao što je to bilo prije 400 godina, kada je Galileo upravo na temi kozmologije i otkrivanja postojanja drugih svjetova, a zahvaljujući upotrebi tadašnje tehnologije, iz temelja promijenio tok povijesti', zaključio je Vinković. Svemirska istraživanja otišla su daleko, a tome smo bili posebno svjedoci u ovom desetljeću.