Zemljina orbita (Foto: Guliver/Thinkstock)
Zemljina orbita (Foto: Guliver/Thinkstock)

Da mu je ovo pošlo za rukom teško bi svijet bio spašen.


Govoreći o Adolfu Hitleru i njegovoj nacističkoj ideologiji, teško je zaobići raspravu i superoružju kojim je planirao prvo pokoriti protivnike u Europi, a zatim i ostatak svijeta s ciljem nadmoći 'arijevske rase', teško je ne spomenuti i superoružje kojim je Hitler namjeravao ostvariti svoje ciljeve.

Osim što je u planu imao i atomsku bombu, planirao je i nešto što kao da je izašla iz glave nekog stripovskog negativca. Solarna zraka u Hitlerovoj je teoriji bila genijalna ideja koja je mogla čitave gradove pretvoriti u pepeo.

Još krajem 20-ih godina prošlog stoljeća, na ideju o solarnoj zraki došao je njemački fizičar Hermann Oberth. On je zamislio svemirsku postaju na kojoj će se nalaziti 10 metara široko konkavno zrcalo. Ono bi, prema Oberthovoj ideji, trebalo koncentrirati Sunčevu svjetlost na jedno mjesto na Zemlji te tako posijati smrt i uništenje baš kao što je to bio slučaj u jednom nastavku serijala o James Bondu.

Oberthovi izračuni ipak nisu bili točni te njegova varijanta solarne zrake nikako ne bi upalila. No, zato su se na tragu toga, posla primili nacistički znanstvenici koji su izračunali da bi površina reflektora u orbiti trebala iznositi 9 kvadratnih kilometara te biti presvučena elementarnim natrijem što bi trebalo akumulirati dovoljno sunčeve snage da spali jedan grad.

U naknadnim ispitivanjima od strane saveznika, dotični su znanstvenici priznali kako je za dovršetak tog projekta nedostajalo svega desetak godina.