Na dva kata Muzeja suvremene umjetnosti postavljeno je više od 160 radova, od prvih slika i početaka konceptuale, preko niza vizualno atraktivnih instalacija iz serije Posthistorijski triptih, do radova nastalih baš za tu izložbu i prostor. Svi ti radovi svjedoče o stalnoj preokupaciji njegova opusa - relativnosti povijesti i povijesti umjetnosti te fenomenu slučajnosti. U velike izložbene dvorane sjajno su sjeli njegovi Slučajni prolaznici, uvećane fotografije kao za osobne dokumente, krupni plan lica koje gleda ravno u kameru/promatrača, koji su izazivali na ulicama svjetskih gradova začudnost i zbunjenost u prolaznicima. Nicolas Bourriaud, francuski kustos i kritičar, za njih je rekao: „Portreti slučajnih prolaznika koje Dimitrijević postavlja kao službene portrete na pročelja zgrada sugeriraju mogućnost povezivanja u Historiji: kad se nađe ispred njih čovjeku se čini da ulazi u paralelnu stvarnost, čini mu se da je prespavao ili neobjašnjivo propustio trenutak službene povijesti. Slučajni prolaznik podsjeća nas da Historiju stvaramo svi i da bit čovječanstva nije ništa drugo nego ono što činimo svi zajedno.”
Pročitajte i ovo
Policajci kojima je Cvik pobjegao vraćeni na posao
Kustosica izložbe i ravnateljica Muzeja, Snježana Pintarić s Bracom Dimitrijevićem MSU ima dugogodišnju suradnju. Još 1973. Muzej organizira Dimitrijevićevu samostalnu izložbu, što je ujedno i prva muzejska samostalna izložba jednog konceptualnog umjetnika u ovom dijelu Europe. Godine 1982. Dimitrijević uključuje sliku iz fundusa Muzeja u jedan od svojih posthistorijskih triptiha – Triptychos post Historicus sa Šumanovićem, koje je do tada sa slikama drugih autora već realizirao u prestižnim europskim muzejima. Muzej u svojem fundusu čuva petnaestak Dimitrijevićevih radova, njegova djela zauzimaju istaknuto mjesto u stalnom pa je bilo i logično da retrospektiva bude baš ovdje.
Jedan od radova koje će publika vidjeti prvi put jest i prostorna instalacija Lascaux 3000, koja je nastala umjetnikovom fascinacijom tom slavnom spiljom s pretpovijesnim crtežima. Braco je ispričao kako je, primivši orden od francuskog ministra kulture Jacka Langa, iskoristio priliku da zamoli dopuštenje za ulazak u spilju koja je godinama bila zatvorena za javnost. Kada je napokon ušao, bio je posve osupnut ambijentom i slikarijama, pa je odustao od nauma da nešto snimi, nego je sada jednu cijelu prostoriju posvetio toj temi, a usto i izradio niz crteža u maniri drevnih umjetnika. Kroz cijelo njegovo stvaralaštvo provlači se ideja je o tome da u povijesti ne postoji trenutak koji nije bitan i da kulturna periferija može postati centar, ali i, kako ističe, da je umjetnost besklasna. "Umjetnikom se ne postaje studiranjem niti na silu, takav se rodiš, svakome je Bog dao neki drugi talent", rekao je Dimitrijević na konferenciji za novinare u MSU. "Umjetnik je je neolitsko biće koje mora reagirati na svaku situaciju, a nadam se da će se refleksi toga vidjeti i na ovoj izložbi", ustvrdio je.
Za publiku će zacijelo biti atraktivne nove instalacije, poput tri barke pune rabljenih cipela s crno-bijelim portretima velikana umjetnosti, koje su prvi put nastale 2009. za 53. venecijanski bijenale – a za koje Nena Dimitrijević, povjesničarka umjetnosti i kritičarka ali i umjetnikova životna partnerica, kaže da su samo jedan od njegovih brojnih radova u kojima je anticipirao buduće događaje. Braco Dimitrijević na to kaže da umjetnik mora slušati svoju intuiciju i biti hrabar. Izložbu su poduprli Ministarstvo kulture RH, Grad Zagreb i Turistička zajednica Grada Zagreba, a ne bi ju bilo moguće ostvariti kako ju je umjetnik zamislio bez podrške zlatnog sponzora, Atlantic grupe, i službenog osiguravatelja Euroherc osiguranje.
Izložba je u Muzeju suvremene umjetnosti otvorena do 21. lipnja 2017.
VIŠE NA: http://www.msu.hr/?/hr/21289/