Studija genoma otkriva prekretnicu u povijesti pripitomljavanja mačaka

Bilo da se radi o sijamskim, perzijskim ili domaćim kratkodlakim mačkama, stotine milijuna mačaka žive s ljudima diljem svijeta, no unatoč njihovoj popularnosti, znanstvenicima povijest pripitomljavanja mačaka nije jednostavna za dešifriranje.

tri vijesti o kojima se priča NAPETOSTI NA BALTIKU Francuski lovci presreli 11 ruskih zrakoplova priča provjerenog Internet preplavile snimke sa zagrebačkih ulica, ljudi hodaju goli i rastrojeni. Što je u pozadini? "Vrlo je tanka linija..." Nepojmljivo Strahota na groblju u okolici Zagreba: "Pa zar ovo nije krah čovječanstva?"

Nova studija genoma pruža određeni uvid u to pitanje određivanjem vremena ključne prekretnice u pripitomljavanju mačaka - uvođenja domaćih mačaka u Europu iz sjeverne Afrike.

Domaće mačke ušle su u Europu prije otprilike 2000 godina u ranom Rimskom Carstvu, vjerojatno zahvaljujući pomorskoj trgovini, otkrili su znanstvenici. Neke od ovih krznenih pionira možda su mornari donijeli kako bi lovili miševe na brodovima koji su plovili Mediteranom, prevozeći žito s plodnih egipatskih polja do luka koje su služile Rimu i drugim gradovima u prostranom Rimskom Carstvu.

Nalazi proturječe dugogodišnjoj ideji da se pripitomljavanje dogodilo u prapovijesno doba, možda prije 6000 do 7000 godina, kada su se poljoprivrednici iz drevnog Bliskog istoka prvi put doselili u Europu, donoseći sa sobom mačke.

Istraživanjem smo pokazali da se najraniji genomi domaćih mačaka u Europi nalaze od rimskog carskog razdoblja nadalje, počevši od prvog stoljeća nove ere, rekao je paleogenetičar Claudio Ottoni sa Sveučilišta Tor Vergata u Rimu, glavni autor studije objavljene u četvrtak u časopisu Science.

Studija je koristila genetske podatke iz ostataka mačaka s 97 arheoloških nalazišta diljem Europe i Bliskog istoka, kao i od današnjih mačaka. Istraživači su analizirali 225 kostiju mačaka - domaćih i divljih - u rasponu od prije otprilike 10.000 godina do 19. stoljeća nove ere i generirali 70 drevnih genoma mačaka.

Znanstvenici su otkrili da ostaci mačaka s pretpovijesnih nalazišta u Europi pripadaju divljim mačkama, a ne ranim domaćim mačkama.

Prve životinje koje su ljudi pripitomili bili su psi, potomci drevne populacije vukova odvojene od modernih vukova. Domaća mačka, potomak afričke divlje mačke,došla je kasnije.

Uvođenje domaće mačke u Europu važno je jer označava značajan trenutak u njihovom dugoročnom odnosu s ljudima. Mačke nisu samo još jedna vrsta koja dolazi na novi kontinent. One su životinje koje su se duboko integrirale u ljudska društva, gospodarstva, pa čak i sustave vjerovanja, rekao je paleogenetičar i koautor studije sa Sveučilišta Tor Vergata u Rimu, Marco De Martino.

Podaci genoma identificirali su dva uvođenja mačaka u Europu iz sjeverne Afrike. Prije otprilike 2200 godina, ljudi su donijeli divlje mačke iz sjeverozapadne Afrike na otok Sardiniju, čija današnja populacija divljih mačaka potječe od tih migranata.

Ali to nisu bile domaće mačke. Odvojeno širenje iz sjeverne Afrike otprilike dva stoljeća kasnije formiralo je genetsku osnovu moderne domaće mačke u Europi.

Nalazi studije sugeriraju da nije postojala jedna središnja regija pripitomljavanja mačaka, već da je nekoliko regija i kultura u sjevernoj Africi odigralo ulogu, prema zooarheologinji i koautorici studije Bei De Cupere iz Kraljevskog belgijskog instituta za prirodne znanosti.

Vrijeme genetskih valova uvođenja iz sjeverne Afrike podudara se s razdobljima kada se trgovina oko Mediterana snažno intenzivirala. Mačke su vjerojatno putovale kao učinkoviti lovci na miševe na brodovima za prijevoz žita, ali moguće i kao cijenjene životinje s vjerskim i simboličkim značenjem, rekla je De Cupere.

Mačke su, na primjer, bile važne u starom Egiptu, čiji je panteon uključivao mačja božanstva i čija je kraljevska obitelj držala mačke kao kućne ljubimce, ponekad ih mumificirajući za pokop u raskošnim lijesovima.

Drevna rimska vojska, s ispostavama raspoređenim diljem Europe, i njezina pratnja odigrali su ključnu ulogu u širenju domaćih mačaka diljem kontinenta, o čemu svjedoče mačji ostaci otkriveni na mjestima rimskih vojnih logora.

Najranija domaća mačka u Europi identificirana u studiji - genetski slična današnjim domaćim mačkama - datira iz razdoblja između 50. godine prije Krista i 80. godine poslije Krista iz austrijskog grada Mauterna, mjesta rimske utvrde uz rijeku Dunav.

Međutim, studija ne otkriva vrijeme i lokaciju početnog pripitomljavanja mačaka.

Pripitomljavanje mačaka je složeno, rekao je Ottoni. Ono što sada možemo znati je vrijeme uvođenja domaćih mačaka u Europu iz sjeverne Afrike. Ne možemo baš puno reći o tome što se dogodilo prije i gdje.