OTVARA SE U SLUČAJU KATASTROFE Zavirite u skladište 'sudnjega dana'

Na dalekom sjeveru Europe, između Norveške i Sjevernog pola, Svalbard skriva skladište koje bi moglo pomoći u spašavanju svijeta u slučaju velike katastrofe. To je mjesto odabrano jer je daleko od svjetskih kriznih žarišta, ali i stoga jer prirodnom hladnoćom može dugo, čak i u slučaju nestanka struje, očuvati sjeme.

Pročitajte i ovo uzrok smrti nepoznat Hvaldimir, slavni beluga kit špijun, pronađen mrtav: "Dotaknuo je srca tisuće ljudi" priznali su Palestinu Izrael zabranio diplomatima pristup palestinskom području: "Ovo je ekstremni čin..."

U trajno zamrznutom tlu što nastaje pri temperaturi koja je tijekom više godina ispod ništice, pohranjeno je nekoliko milijuna sjemenja. 'Ovo je skladište sagrađeno kako bi čovječanstvo preživjelo', objašnjava Michael Koch iz Zaklade za sjeme za CNN.

Svalbard je odabran jer je geografski stabilno područje, a bez obzira na to što je udaljen, moguće je do njega ostvariti redovne letove.

RANIJE NEGO ŠTO SE PLANIRALO Otvoren trezor pospremljen za 'SUDNJI DAN'

'To je poput svetog mjesta. Svaki put kada dođem ovdje, osjećam se kao kad sam u katedrali. Ovo je mjesto na kojem možete zastati i razmisliti. To je jedinstveno mjesto, veoma važno za ljude', kaže Koch.

Skladište sudnjeg dana kako ga neki zovu, naša je 'polica osiguranja'. Procjenjuje se da se ukupno ondje nalazi 556 milijuna sjemenja, a nove pošiljke stalno pristižu i pohranjuju se na temperaturi od 18 stupnjeva ispod ništice kako bi se spriječilo njihovo raspadanje. Čak i da nestane struje, temperatura bi se stabilizirala na osam stupnjeva, što je dovoljno nisko da se vrijedan sadržaj desetljećima čuva na sigurnom.

Koch napominje kako je sve više očita potreba za ovakvim skladištem koje je otvoreno 2008. godine. 'Poljoprivreda se ne prilagođava dovoljno brzo klimatskim promjenama. Moramo se prilagoditi povećanim temperaturama, vjetru, olujama i poplavama, novim bolestima i nametnicima. Primjerice, događa se da na polja riže dolazi slana voda, a to je problem. Ovo je raznolikost gena koje ćemo koristiti kako bismo prilagodili poljoprivredu, a ne znamo što ćemo trebati za 50, 100 ili 500 godina', zaključuje Koch.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook