Nakon početka Hamasovog napada na Izrael, internetom je počela kružiti snimka koja prikazuje vođu Ismaila Haniyeha kako iz udobnosti svoga elegantnog ureda u Dohi u Kataru promatra događanja i slavi ubojstva Izraelaca. Ubrzo nakon toga The Economist je s njim napravio intervju, a osim neuvjerljivih opravdanja na račun zločina koje je počinio Hamas, spomenut je i njegov poprilično luksuzni život u emigraciji.
Izraelski portal The Times of Israel objavio je veliku analizu u kojoj razotkriva do kojih ramjera seže njegovo bogastvo stečeno dvojbenim metodama.
Pročitajte i ovo
Njegov uspon u Hamasu poklopio se s njihovom izbornom pobjedom 2006. Kao premijer u Gazi, njegovo je bogatstvo raslo kroz ekonomsku kontrolu i kontrolu uvoza. On i drugi dužnosnici Hamasa oporezivali su trgovinu koja prolazi kroz tunele. Haniyeh je zatim tim novcem kupovao nekretnine u Gazi dok se regija suočava sa divljajučim siromaštvom i ograničenjima zbog izraelsko-egipatske blokade.
The head of the Hamas Political Bureau, Ismail Haniyeh, his deputy, Saleh Al-Arouri, and other members of the Hamas leadership "prostrate in gratitude" for the ongoing attacks against Israel. pic.twitter.com/ACuajF4PTf
— Gianluca Pacchiani (@GLucaPacchiani) October 7, 2023
U prosincu 2022. saudijska novinska web stranica, Elaph, izvijestila je da je sin Ismaila Haniyeha, Maaz, poznat kao Abu Al-Iqarat, dobio tursku putovnicu, što mu je omogućilo da napusti Gazu, investira u turske nekretnine i živi stilom života daleko drugačijim od onoga koji promovira islamistička stranka njegova oca.
Pročitajte i ovo
Elaph je također spomenuo da Haniyehina djeca posjeduju generatore i prodaju struju, vrijedan resurs u području s čestim nestašicama struje, iako je dobivaju besplatno.
U srpnju 2022. dokument podijeljen na palestinskim društvenim medijima otkrio je da je Haniyehin sin Hazem, zajedno sa suprugom i dvoje djece, napustio Gazu kako bi se pridružio drugim članovima obitelji Haniya u Turskoj. Ovo otkriće dovelo je do kampanje na društvenim mrežama protiv vodstva Hamasa pod naslovom "Naše ruke su čiste".
