WHO smatra da se virus nije jako proširio. Novi slučajevi nisu
prijavljeni više od dva tjedna, a inkubacija virusa traje oko deset dana. Stopa smrtnosti od marburškog virusa može biti veća od 90 posto, a lijek i cjepivo ne postoje.
"U ovome trenutku čini se da se virus nije jako proširio", rekao je glasnogovornik Gregory Hartl. "Nemoguće je ipak predvidjeti što će se dogoditi kada se pojavi."
Marburški virus u Ugandi nije zabilježen 30 godina, od 1977., i vlasti su na teren poslale tim za brzo djelovanje, uključujući
dužnosnike iz afričkog ureda WHO-a.
Prema WHO-u, laboratorijskim testovima za sada je potvrđen samo jedan smrtni slučaj, a prate se još četiri sumnjiva slučaja.
Virusom se prvi zarazio jedan radnik iz rudnika olova i zlata u
okrugu Kamwenge, oko 240 kilometara zapadno od Kampale. Nakon pojave prvih simptoma, odveden je u dvije bolnice.
Radnik se, prema ugandskim vlastima, oporavio i otpušten je iz bolnice, no čovjek koji se o njemu brinuo, identificiran kao brat vlasnika rudnika, podlegao je bolesti.
Ugandske vlasti zatvorile su u međuvremenu rudnik i prate zdravstveno stanje ostalih rudara.
Marburški virus uzrokuje glavobolje, mučninu, proljev i povraćanje. U ozbiljnim slučajevima napada središnji živčani sustav i pacijenti mogu krvariti na više mjesta.
Otkako je prvi put identificiran 1967., veće zaraze zabilježene su u Kongu, Angoli i na još nekoliko mjesta.
Ime je dobio po njemačkom gradu Marburgu gdje je 1987. odnio sedam života, a 27 ljudi je bilo zaraženo. Zarazu su tada prenijeli afrički majmuni koji su u Marburg dovezeni radi istraživanja.
Stručnjaci vjeruju da virus nose štakori, a ljudi se mogu zaraziti preko drugih životinja ili insekata poput majmuna ili krpelja.
